| ZNAK SAGITE - TAMNI VILAJET THE ONLY THING I FEEL Neven Jovanović |
|
|
1 Bilo je ljeto 2050. i Gardije Kostanj je iao Prilazom Arme (ato je ulica u starom jezgru Konglozagreba, SSER). Padao je pljusak. Padao je pljusak i sovmase su se gurale, ekspresi iskorohodiiali su iznad mrkih krovova, plovili su superpop-kiobraniu bojama aktuelnim u visokim partijskim krugovima. Pljusak je vritaokao svinjče (nikoga se to nije naročito dojmilo). Gardije je hodao,voda mu je curila niz vrat, bio je gologlav i bez posebnih obaveza.Na Prilaz su se revno ili kilometri kubučni kie, maszgrade su semrtile, prozori su tonuli u nezdravi misticizam. I grmjelo je svremena na vrijeme. A onda (ukratko); Ona je dola drugom stranom ulice. I bila prekrasna. Hm. Najednom je odnekud iskrsnuo nekakav neodgovorni grmjorgovana u punom zamahu... skupa s mokrim reetkama vrtne ograde...voda je juriala u aht i nosila sa sobom super-pop ambalau...pojavile su se i izvjesne misli: "to...", "e, pa...", "čort..." Sve u svemu, Gardije je posegao za poznakomčikom, upalio ga inaciljao, brzo i nepogreivo jer je bio drutvena ličnost s punoprakse. Međutim - ona nije imala poznakomčik! |
|
Nevazmonost! Gardije se razbije u komadiće i stane u mlaku. A na poznakomčiku bipuje li bipuje negativno (O). Gardijepretreči preko ulice. "Halo!" pozove je. Ona se okrene i posiječe ga pogledom poramenu. A ilica - na sljepoočnici... "Čuj, tvoj pčik..." počne Gardije eveljiti. "Zdi se, nerabota... Zovem te, a dobijam negativno - moda je senzor-receptor...u principu..." Pčik?" upita ona, a na videz začuđeno. A oiana - do koe. Aminku joj, recimo kia razmazala. A Gardije - Kursk krasniskonfuen. "Nu, maina", kae on. "Poznakomčik. Za upoznavanje s osobama,pomni, kompriključak!" "A...", reče ona, ne ba uvjerljivo. "Nemam ja to." "Nema poznakomčik!" "Ne", i nasmije se. A smijala se, ovaj... "VI. Ilj.!" zazove Gardije. "Pa kako to bez pčika?Kako tinalazi prijatelje?" Flop. M/L, ta djevuka... to je original! Prolaznici su iz prolazeći marljivo gurali. Lupali su Gardija:po glavi - kiobranima, po rebrima - slukomima, po bubrezima -torbicama. A u noge su mu se zapitali b/t arplaninci i lajaliprostakluke. Gardije je mislio kako mu se to nikad nije dogodilo (tose nije odnosilo na arplanince). Moda je ona stranac - turist izprijateljskih zemalja. Ali onda bi znala bar ruski, a izgleda... (Aizgleda tako dobro, da...) Sve je to očenj nenaturalno, zaključi Gardije. Kakav ludi filjm. "Ovo je kao kod Červenaje Trave", reče on. "Črezvičajnije godi." Flop. "S četvrtog albuma", objasni Gardije. "No, zna." Nije znala. "Sovrok ne slua?" "Molim?" "Za ime Volođino... u kom svijetu ti ivi?" "Preko", reče ona jednostavno. "Ovdje sam čim manje mogu." Gardija, razumljivo, pneumatski čekić u glavi. Ljeto je oko njihdivljalo i već si doputalo da mae grivom kao vodeni bivol. Pljusakje skočio u hodu, promijenio korak i zamarirao kroz Prilaz pjevajućiiz petnih ila domovinske koračnice. Moda je na nekoj sovjetskojdrogi, pomisli Gardije. Nabasao na 'vočku koja hodi po nebu, prodalapčik i otila u krumpire. "Gdje je to preko?" upita Gardije. "Preko ulice" Ali ja dolazimodnonuda." Ona se nasmije. "Ma. Ne to", reče. "Preko. Tamo gdje se svevidi. Tamo ti ne moe." O sine Lenjine. "Djevuka", reče Gardije paljivo, "gdje ti stanuje?" Sirotica,VI. Ilj., tako zgodna a odtekala. I kako ih putaju... (A moda je i pobjegla...) "Tu blizu", odgovori ona. "Izala sam se malo proetati. Da se odmorim." Aha. "Vidim ja. Ti misli da sam luda", reče ona. "Znam; ali nisam.Dodue, sad ti misli da i pijanci sve uvjeravaju da nisu pijani.Uostalom briga me za tebe. Za vas sve." E, ovo već... Gardije je resno iskočio iz tračnica. "No. alila sam se, reče ona i potapa ga utjeno po ramenu."Hoće k meni na kavu? Daj, ne budi tako zbunjen, Gardije!" "Kako... Otkud zna kako se zovem?""Tako", reče ona kratko i nasmijei se zagonetno i... pomalokoketno? Ali ovo već nije filjm, nego samizdat-rok! Sve seskrumpiralo. Do Fridriha. Predajem se pomisli Gardije ojađeno. Ovo jestoprocentna svinjarija. "A kako se ti zove?" "April." 2 Kada je kapetan Pjotr Turbinović čukin, GOB agent stupnja G,uao u svoj stan na osse Entuzijastov, nedaleko od Muzeja GOBa,dočekao ga je mrak. Neto se na domkomu - luksuznom AljinomDommainstroj kućnom kompjuteru - pokvarilo i svjetlo se vie nijehtjelo samo paliti. Pjotr je otpuhnuo, pronaao u friideru 'ar -ptica' alkaloidni kefir i sjeo pred TV. Televizor se sam uljučio (toje jo radilo), i to na Moskvusuperpop. Ila je reportaa o naimdravnim kozmonautima na putu do Marsa, jedinstveni podvig u povjestičovječanstva. Pjotr je pio kefir i izvukao noge iz svojih iznoenihVolgoburlak urferica. Reportaa je zavrila i pustili su spotČervenaje Trave, '25 kilometara duboko u Kalahariju'. arik je biovani, Pjotru je to bilo drago, nije raspoloen za diskusije sa b/tarplanincima. Poslije červenaje Trave bio je intervju Pionirskeorganizacije s direktorom voronjeke Tvornice tekih mehaničkihtijesaka Vasilijem Jakovljevićem Golovinom. Pjotr je maglovito mislioo tome kako će trebati potraiti majstora za domkom, ili sivog ilipreko GOBa. I o Alji je misli. O izvjesnom doktoru za kojeg mu jeKinezer pričao da je jako dobar. "to osjećate kao direktor velike tvornice?" pitala je jednapionirka Vasilija Jakovljeviča."Otvoreno rečeno", odgovarao je drug Golovin, "nemam vremena daneto osjećam. Neprestano radim, radim i jo jednom radim. to setiče osjećaja , njih nikada ne istraujem. Jedino to osjećam jest dali je zaključak koji sam prihvatio pravilan ili nije." Pjotr je promijenio program, prebacio se na urednički komentar omisteroznoj seriji terorističkih akcija ovog mjeseca, u Uppsali,Ougadougouu i Ateni. Velika teletekst senzacija. Pjotr se ovlazainteresirao. Oni iz političkog su na sto muka. Nekad je i dobroraditi u privrednom sektoru. Ali i ja imam svoje misteriozne napade,poklopi onda kiselo sam sebe. "- Politbiro kae: nezamislivo je kakvignusni kontrarevolucionarni motivi mogu uopće leati u pozadini ovihpodlih ataka, drugovi i drugarice. Na sve vrijednosti naeg drutva,je! I drugovi politruci su 100% u pravu, da znate! Sina mi Lenjina!Mislim, samo pogledajte slike ovih manjijačkih razaranja - agresijena mirne sovmase... Tuce noeva u leđa revolucije, kae upsalskiteletekst! Ali humana će čovječnost vlade naeg Saveza SovjetskihEvropskih Republika, uvijek zabrinute ne samo za opće dobro nego i zasreću svakog , jedinstvenog i neponovljivog pojedinca - nae vlade,tako mi Klasika marksizma, narodne i avangardne - dovesti, buditesigurni, vrlo brzo u superpop logore one..." Pjotrov slukom zabipuje. "čukin", javi se Pjotr. Bio je major Popončikov, komandantPjotrovog odjela. "čukine", reče major Popončikov, "uzbuna. Opet se desilo." U majčinu, pomisli Pjotr. "Kog koga?" upita. "aljemo po tebe druga antedalina", reče major Popončikov kaoda je prečuo pitanje. Pjotra - elektrook. To znači - "I ja ću bititamo", doda major. Naravno da će biti, stoko, reče Pjotr u sebi.Namjerno mi je ovo priredio, htio je vidjeti kako ću se usrati. UMinsk! I sekretar moskovskog Gorkoma je krupna riba, ali ovo - Nadao se da nije problijedio. "Traili su cijelu ekipu B stupnja", trubio je dalje majorPopončikov, s lica mu je bilo nemoguće pročitati je li ga Pjotrovareakcija usrećila ili ne, bio je neranjiv i nedohvatljiv kao VI.Ilič. "Ali uvjerili smo ih da će to i na Odjel povoljno rijeiti,budući da već radimo na sličnim slučajevima i s obzirom na na visokstupanj stručnosti ... Raspitivali su se kakav je čovjek koji na tomeradi", dodao je onda kao usput. "Rekao sam da si stoprocentnopodoban, razumije se." Na TV je bio spot Kalanjikva. "Vsomainintorg, dukela -kiborg", pjevali si oni veselo. Pjotr je zatvorio oči. Ovo je odvanosti, milsio je. Ovo je krizna situacija. On lično... taj se tokmisli nije usudio slijediti. Ni onaj o tome to će se dogoditi akozajebe. Nadam se samo da ću naći nekakav trag. Samo to. Natrag je obuo urferice, opasao slubenu 'kodu' i slukom,stavio eir i izaao iz stana. Za 140 sekundi "Dzerinski udarni daljelet pokupio ga je s krovamaszgrade i nadzvučnom brzinom pojurio prema jugu iznad beskrajnihsvjetala Moskve, prestolnice nae Domovine. 3 Drug Youssouf Al-Ligamnt sjedio je za stolom u uglu svojegrestorana i pio čau deficitnog vina. Bila je lijepa plinsko-zelenavečer, restoran se zvao 'Komuna' i kroz njegove se prozore vidjelaSeina, boje neba i flegmatična. Sumrak se taloio u zraku, kvintetStjope Tigriča svirao je metafizički pop (muziku najnovijegkultivotnog kursa), anker je čitao samizdat - krimić. Vladalo jeuobičajeno zatije, doba kad su zasluni drugovi koji su bili naručku već otili, a z. drugovi koji će večerati jo nisu doli. Samoje par studenata Ecole des Agitprops, sinova i kćeri politruka, sistaknutim frizurama iz Lenjingradske serije, poluglasno obrađivalorazličitu tematiku. Drug Youssouf je bio sretan čovjek. Poslovi su mu dobro ili. Iskoristio je povoljnu priliku iiznajmio od drave ovaj lokal, na naročito zgodnoj poziciji, u RueSt. Andr - des - Arts, preuredio ga u skaldu s najnaprednijimtokovima i počeo ni iz čega stvarati ekskluzivni restoran. I zaista:'Komuna' je polako izlazila na glas među aparatičikima s oblinjegFakulteta političkih nauka (tzv. Sorbonne) i već spomenute Ecole desAgitprops (biv. Ecole des Beaux Arts); a znali su navraćati i z.drugovi iz prijateljskih zemalja Islamizma - socijalizma (jer je iDamija bila u blizini). Ukratko, u burnom drutveno - političkom ivotu aparatičika,profesora i znanastvenika fakulteta, gradskih partijskih isindikalnih funkcionera, umjetnika - propagandista itd. ' Komuna' jezauzimala sve istakutiju poziciju; postala je 'podobno' mjesto, gdjese pokazuje najnovija iksovtoaleta, i troe se sline rublje, a sve ucilju odranja doličnog socstatusa i praćenja kulivota politruka. Drug Youssouf je to postigao zahvaljujući, u provm redu, zna sečemu: faktu da njegov restoran slui najkvalitetniji i najdeficitnijiprehrambeni artikl u SSERu pedesetih godina. Original - meso garantirano ivotinjskog porijekla. Naročito u posljednja dva tjedna, drugovi. 4 Naravno, ispostavilo se da je 'tu blizu" na drugom krajusupermegalopolisa. Ne bi bilo normalno da je neto to se tiče njenormalno, mislio je Gardije već pomalo otupjelo. Prvo su se voziligradpojezdom, onda skorohodom, sve do izvjesnog nebotičnika uMarkuevcu M17. Guve, razumije se, neopisive. U liftu nebotičnikabludili su zrakom mirisi kave, sarme i samogona u miroljubivojkoegzistenciji. Gardije je nastojao da ne izgleda preblesavo, ali muje to slabo uspijevalo. Onda su doli do njene kvartire. Unutra je April ićezla kroz nakakva vrata. Gardije je ostaostajati (jer nije imao gdje sjesti) i konfuziti se. Čudilni strojček. Soba je izgledala kao naputena tvornička hala: sasvim prazna i(radi toga?) ogromna, a na podu se zloslutno ljeskalo parketnojezero. U jednom kutu prispoljni japanski krevet-madrac, demod, shrpom toaletnog nereda uokolo (minka & čarape). Inače - prozori dopoda i hladnokrvni grad i visokoparno nebo napokon u vaem stanu!Markso/Lenjo, mislio je Gardije. Ta 'vuka stoprocentno ni kompjuternema. I kako sve to ispada - u jednom trenu su role, dobro, maloljapave ali jasne: muik i luda frukt-sirotica. A sad... Nijepoteno, vot. "Kapučino?" javio se glas iz neizmjerne daljine. "Prou", zamoli Gardije. Istog se trena April ukaebalansirajući poletno s dvije alice. Izgleda da barem domkom ima. "Ops", prokomentira Gardije i prihvati svoju alicu. 'CafXijuan - Zrich 2' pisalo je na njoj. Kava - vruća. I... "Stop, čto eto? Ta aroma..." "To je pravi kapučino", reče April mirno. "Deficitni. Originalkava, čokolada, mlijeko, sve. Bez biotehnologije." "Neponjatno. To... To je skupo do Molotova!" "Caf Xijuan slui samo original-artikle. Zato ih je Politbiroodlikovao." Gardije zamiri. Miris... "Nikad u ivotu nisam pio deficitnu kavu." "Moda je to razlog mog postojanja na kugli zemaljskoj",zaključi April. "Veličastno." E, drugovi... "April... Ali ve to mi samo fali?" "Reci." "Čto-nibud za sjesti. Ili ti to - na podu...?" "Čekaj tu", reče April, nestane u istim vratima da bi donijeladvije barske stolice. "Je li i ovo iz Cafa Xijuan?" upita zasluni dravni humorist. "Ne", odgovori April. "Mislim da je iz nečijeg stana." Pa su sjeli na stolice kao dvije ptičice, sve kavicu pijući. "A zato ti brije glavu?" "Ne brijem, sama ne raste. Kosa, mislim." "Ah... A sovrok ba nikako ne slua?" "Ne." "Nu, nisam mislio ba superpop - to je meni tudi pomojka,razumije se. Ali samizdat-rok - Ljusu Neurusu i njene Pripadnike,Dravnu Elevaciju?" "Mene to ne interesira." "Vl. llj., kako sam ja zapravo ljapast - sjedim tu i nabijamkao da smo obični pčik-druzja, a u stvari u ivljenju nisam sreodjevočku tako... Takvu kao ti. Ali... pretpostavljam da se drukčijeni ne moe. Adjino poteno bi bilo da se sad raspadnem na licumjesta, da odapnem ili tako... Samo je to vrlo nepraktično. Ljudinisu napravljeni za dirljive situacije, to ti je fakt." April se nasmije. "Ja vidim da si ti zbunjen, bez brige. Mijenja boje non-stop." "Res?" Gardije protrlja obraze."Ne tu. Preko ti mijenja, u svom preko-dijelu, razumije? Tamoti se... sve vidi. Recimo", doda ona na kraju donekle zamiljeno. "Čort! Kakvo je to preko, Lenjo ga pompao? I kako je imam negdjedio, a da ni ne znam za njega? I kako se ide tamo preko?" "Tamo ti ne moe." Flop. "Najbolje da misli da sam poremećena. Ono, zna. Fiks-ideje ito." "Prasica", reče Gardije. "Zna dobro da sad kad si to rekla nemogu to misliti. Ba zato." "Too bad." "Prou?" "Nije vano." Pa su malo utjeli. April je grizla ličicu i lukavo promatralaGardija, njemu je bilo neugodno i jezio se, podsjećao se da je 'vočkaduevni b. ali nije palilo. "Ima kakve muzike?" upita napokon. "to?" "Čto-libo. Makar Červenaju Travu." "Okej", April ustane, izađe i vrati se noseći datkazetu - i tozadnji (i najskuplji: 25,4 dinara u GUMu) album Č.T., 'Revolucja vtvojih glazah'. "Za osobu koja ne slua sovrok", reče Gardije, "ima strahotnekazete. A gdje ti je datfon?" "A", reče April. "Izvini." Čas kasnije pojavila se - shiperpodobnim Magnitogorsk datfonom s magnetostriktivnim zvučnicima ineponjatnim biokomponentama, Gardiju su oči ispale. I ona to dobrihhiljadu rubalja vrijedno čudo sovtehnologije evelji iz sobe u sobuovako na rukama, umjesto da ga dri kraj Volođine slike kao sviklasno svjesni audiofili! "Vočka, to si ti, vanbračna kćer člana Politbiroa?" "Hajde sredi ovo, molim." "Djevočka, da rabotam po Magnitogorsku trebaju mi bijelerukavice i karanfil u zapučku!" Magnitogorsk se k tome činio nerabljen - stanice na radijuneprogramirane, brojač na nuli, zatitni uloak u kazetogonu. Akazeta - neraspakirana; ni celofanski omot nije bio skinut. Gardijepusti "Glavopoterjalnoga'. Kad se okrenuo od Magnitogorska April je stajala pred njim. Sa prozorskog rama se malo ljutila boja. "Hajde", rekla je April meko. Gardije je uhvati za miice, sagne se do njenog lica i poljubije. Usne su joj bile suhe i pohlepne, brzo je disala. April. 5 Vanjka antedalin, Njegov lični pilot, prevezao je Pjotramunjevito i bez ijedne riječi preko ogromnog neosvijetljenog prostorasrednjeruskih Rezervatskih uma - gdje su se tu i tamo zvijezdeogledale u tihim ravnima jezer - do platforme kraj Zavidovske dače.Pjotr je bio nervozan. Bio je nervozan i dok je slijedio sobara - zakojeg je podozrijevao da ima ugrađene biotehnoloke komponente - krozhodnik osvijetljen video-radovima. Znao je da su anse da sad odnekudslučajno naiđe On glavom zanemarive, ali to mu nije jako pomagalo. U sobi gdje je, usred raznog ezoteričnog namjetaja, nanjemačkom tepihu od mutirane vune ponosno stajala - jao! sada skoroprazna - krinja, čekali su ga major Popončikov i drug Goremika. Drug Goremika - nikad imenovana, a uvijek prisutna figura izteletekst reportaa o partijskom vrhu - bio je Njegov osobnisekretar. Gazeći svojim beznadno trećerazrednim Volgoburlakima porukom poboljanoj jenskoj vuni, Pjotr se osjećao (najblae rečeno)neumjesno. Major Popončikov mu kimne. "Ovo je kapetan čukin", predstavio ga je drugu Goremiki, zbognečega - apatom. "Zdravo, drue kapetane", rekao je drug Goremika glasno -pokazujući da je aptanje suvino - i pruio Pjotru ruku. "Nadam se - odnosno, uvjeren sam da ćete vrlo brzo doći dopozitivnih rezultata i sankcioniranja ove besramnosti. SergejSergejevič... mi je lično skrenuo panju na potrebu da se to pitanjebrzo i efikasno regulira, razumijete." "Objekat je ovdje", obavijesti major Popončikov Pjotrapokazujući krinju za zamrzavanje. Pjotr počne pretragu; ostaladvojica su skrstivi ruke pratila njegovu jednostavnu proceduru. I opet bez tragova provaljivanja. krinja je - zanemariviluksuznu izvedbu - bila u osnovi isti model kao kod drugaPiljkin-kiljkina, sekretara Gorkoma; taj je model (kao i principerada i - tako reći - filozofiju krinja za zamrzavanje) Pjotr, bavećise slučajem, dobro upoznao. Isti prozirni kontejner od vieslojne namolekularnom nivou poboljane plastike s izolatorom - koji vlasnicimaomogućava prikazivanje plemenitog sadraja, tokom partijskihdomjenaka, u punom sjaju - ista (neduna i trenutačno nezanimljiva)rashladna jedinica, isti portik za priključivanje na domkom, istasofisticirana brava. I, eto, opet isto odsustvo tragova. A krinjaprazna. "Koja je količina nestala?" upita Pjotr. Major Popončikov senamrti. "10,5 kilograma svinjetine, 8,1 kilograma teletine, jedno pileod 2,4 kilograma. Ukupno, 21 kilogram. Sve originalno, razumijese", odgovori drug Goremika. "Krađu je otkrila kuharica večeras u2005", doda. "Kad je ila po meso za sutranji objed." Pjotr uzme svoj slukom. "Koji je k"d domkoma?" upita. "MOII 31473", reče drug Goremika. "Naravno, pristup vam jeunaprijed odobren." "Hvala", promrmlja Pjotr zadubljen u posao. "Mikrobioloka jeveć bila?" "Jest", reče major Popončikov. "Moda ćemo kombinirajući ovaj i prethodne slučajeve doći donekakvog rezultata... do dovoljno mikrotragova za identifikacijuputem Mree", napomene Pjotr (na račun majora Popončikova; ovaj putmu neće moći odbiti Mreni termin). "O... vidim da su instalirane kamere", reče Pjotr proučavajućipodatke iz domkoma. "Drug Piljkin-iljkin imao ih je samo na vratimai prozorima..." (Po sobama, naime, samo audio-sistem.) Zabipuje slukom druga Goremike. "Trebat ću dozvolu za pristup video-materijalu", reče Pjotrzamiljeno. Moda je to snimljeno. Iako provalnik kao ovaj nećedozvoliti da ga uhvate na takvu banalnost... pogotovo ako je takavkomstručnjak kakav se čini da jest. "Izvinite", ispriča se uljudno drug Goremika. "Hitan poziv.Obaveze... Vi samo nastavite, drue kapetane. Regulirat ću da vam seodobre svi potrebni pristupi. Zdravo." Čim je drug Goremika izaao, major Popončikov izvuče svojslukom. "U materinu, čukine", reče nakon kratke pauze. "Zna zato jeon otiao? Teroristi su ponovo napali. Bacili su bombu na Minobranu uBeču!" "Aha... Hajde da pogledamo taj video", reče Pjotr. 6 Leali su na podu jedno kraj drugoga i puili Gardijevesintočke. Mrak je pao i po stanu su se njihali mir i spokoj. Malasreća, ocufana na rubovima. Kod donjih susjeda lajao je arplaninac.Moda je ona usporila vrijeme, mislio je Gardije. Zato je sve ovakočarobno. Vjetica. M/L - leati tako do kraja svijeta, s glavom nanjenom trbuhu, s nogom na nečemu od b/t svile, prsluku ili sličnom.Bluz. April se trzne. "Čekaj", reče i ustane - i već je nije bilo. BarinjaNestajevna. A figura prvoklasna, eveljio se Gardije. Fakt. Zvijezdesu svijetlile na nebu. I sputnjici. Na kraju mu je dosadilo leanje, a i sintočku je popuio. Pa ječučnuo kraj Magnitogorska i počeo prčkati po njemu praveći sezasl.drug Kompetencije. Razumljivo, naletio je na superpopstanicu. "- Beča gdje su (zasada, Fridriha mi!) neidentificiraneGRUPACIJE izvele gnjusni teroristički zločin! Ogromnematerijalno-ljudske tete! Zgraanje sovmasa! Da mi njima materTERORISTIČKU i zaričemo se! Drugovi sluaoci, čak i Bon-Tonh, mrskivođa sponzorirane opozicije OGRA<176>UJE se! Procjenom broja rtavaprocjenjuje se # rtava na preko deset TISUĆA! Politbiro SSER - usuradnji s Politbiroom Domovine - sprema IZJAVU & MJERE! Borba svatrenom stihijom od strane superiornih vatrogasnih brigada -spremamo uključenje! A s nama je general..." Gardije mrkne i nađe neki mor.pol.podobni jezdidez. Bas-gitarase zamiljeno razmazivala. Neto je dugo nema, zaključi Gardije (upogledu April). Noć je bila natovarena na sve vodoravne povrine. Onda se April vrati i tiho za sobom zatvori vrata. "Dođi amo", pozove je Gardije ispunjen osjećajima njene naravi.Ali ona je stala u kut i skrstila ruke, bijele u mraku. Nagovjetajnekakve svinjarije? "April..." Bez odgovora. Gardije ustane, pređe parket i zabrinuto uhvatiApril za zglavke. "Djevuka, to je? to se zgodilo?" Flop. Ona - pogled u pod. Gardije puhne. (Neto smrdi po dimu.) "April... Neto smrdi po dimu."Odsustvo komunikacije. "Hm... Poar ljubavi? Ili... Vl. Ilj. - pa to tvoja majica...Ej, gdje si bila? U punici? Ili u paklu?" ljapa ljapavi - s ovom 'vočkom nikad ne zna; bolje uti. Sve moe biti istina. Markso. "Pusti me", reče ona, istrgne se, okrene se, ode. U Kursk. Gardije je ostao stajati stićući ake. Jedan tren jesve bilo dobro - Krenuo je za njom i naao je u arogantno osvijetljenoj kupaoni.Vidjela ga je u ogledalu i brzo strpala neto u usta. "to je to?" upita Gardije i progura se kraj nje, organ reda imira na zadatku. Nije se bunila. Naravno (zato naravno?)- bile su 'Hiljadu Cvjetova' pilule. Znači ipak. "to gleda", reče April zlovoljno. "To mi je iz karantene u Bremenu. Iz superpoplogora." "..." "Da, da, da. Moji su doli iz Amerike." Gardije sjede na klozetsku koljku. 7 TV je bila na prvom katu. Pjotr je sjeo u unikatni vodeninaslonač, pozvao preko slukoma iz centrmemorije nadzorni film #21,otpio gutljaj '18. brumairea' (od original-votke) kojim ga jesusretljivo usluio samobufetčik i duhovno se pripremio napregledavanje terabajta dosadnih informacija. Počeo je od epske scene jučer u 2019, kad je prema podacimadomkoma krinja posljednji put otvarana; od rodoljubno istetoviranebabe-kuharice koja je otkucala pristupni kod (otisci prstijuverificirani) čeući se po vratu, otvorila krinju, izvadila dvasmrznuta original-pileta u polietilenskim vrećicama, odvagnula ih urukama, zatvorila krinju i otila za svojim poslovima. Jo 23,5sata. Major Popončikov je promrmljao neto i izgubio se. Pjotr se nije usudio ubrzati vie od tri puta; vrhunskilopov-provalnik (pod uslovom da se uopće dao snimiti) nije trebaovie od četiri minute da uđe, pokupi materijal i nestane. Intimno,Pjotr je nagađao da su u pitanju najmanje dvojica: komekspert koji jeprovalio u domkom - bez tragova! - i provalnik koji se uuljao u daču(moda sivom plastkirurgijom maskiran u kojeg ukućana) i odnioplijen.Bivi vojni stručnjaci? Ili iz GOB-a? Minuta za minutom nepromjenjive krinje u vječno istom miljeu;Pjotru su misli malo odlutale. Ičezla je čak i sposobnost da se divivelelepnoj i najmanje (procjenjivao je) 10.000 rubalja vrijednojgomili original-prehr.artikala, simbolu najvieg drutvenog statusa -ostvarenju najdivljijih snova sitnih politruka, aparatčika i običnihsovljudi. Okoristio se drugom čaom Brumairea i počeo misliti o Alji i otome to bi bilo kad bi uspio povoljno rijeiti ovaj slučaj. Dobio bine samo onog Kinezerovog doktora - moda i nekog iz konzilijaPolitbiroa lično! A i lijekovi... Onda je počeo misliti o tome kakoje dobra rezolucija na ovom ekranu. Onda je ekranom neto promaklo. Pjotr je zgrabio slukom i vratio snimak. I ugledao nevjerojatan prizor. Bilo je 1845; iz zraka se - doslovno iz zraka; niotkuda -materijalizirao kraj krinje visoki mravi subjekt račupane rijetkekose - trčala je na sve strane kao paperje; a moda je to bila nekasamizdat-frizura - u psihotičnoj evropskoj sovrok-odjeći (dostaekskluzivnog modela, koliko se Pjotr u to - po dunosti - razumio), stetoviranim pomodnim amblemom na obrazu. Oči neprirodno izbuljene,pogled ukočen i nekako... sumanut. Kontrarevolucionaran, pomisliPjotr. Subjekt je posegnuo objema rukama u krinju, ne diućipoklopac. Ne diući poklopac. Pjotr zamrzne sliku i uključi maksimalno povećanje. Subjekt jebio nagnut nad krinjom; negdje u visini miica - desetak centimetaranad neprobojnom mol.pob.plastikom poklopca - njegove ruke sunestajale. Nastavljajući se - od miica nadolje - u krinji, desetakcentimetara ispod poklopca. Između nije bilo ničega; prazan prostor. Pjotr pusti snimku dalje. Subjekt se uspravio s rukama prepunim paketića smrznutog mesa inekako ih gurnuo nekamo - ruke su ponovo nestale do miica, grotesknaslika bogalja - i odande ih izvukao, bez paketića. I tako sve dok sekrinja nije ispraznila. Sranje, mislio je Pjotr. Onda je subjekt - učinio neto - Okrenuo se prema kameri - prema kameri! - nasmijeio se (apogled svejedno ukočeno-sumanut) i pokazao Pjotru stisnutu aku sispruenim srednjim prstom. Gesta poznata iz političke nastave. Stiff-middle-finger. "Jebemti", reče Pjotr. "Amerikanac!" Amerikanac-ekstračik. 8 U 'Komuni' je vladalo uzbuđenje. Usred uobičajene večernjepojačane aktivnosti - ba nekako tren prije nego to će konobari iznoćnog tima, prva garnitura restoranskog osoblja, iznijeti na stolovepod meko svjetlo stilskih golih arulja zanosnejedproizvode-specijalitete sovjetske, francuske i (trenutačnoaktualne) kongoanske kuhinje, sve naravno original-kvalitete - stiglaje vijest o terorističkoj kontrarevolucionarnoj akciji u Beču.Zasl.drugovi i zasl.drugarice uznemireno su komentirali, u izvjesnombroju separea sputene su izolir-zavjese zbog obavljanja hitnihslukom-razgovora (ponegdje i, mora se priznati, iz puke sujete).Drug Youssouf Al-Ligamnt, pojavivi se iz svog ureda da prisutnoćupodvuče kako je pravilno ocijenio teinu i značaj događaja, upravo jeraspravljao s uvaenim drugom Regeneradosom, efom Odjela ProučavanjaTeorijske Problematike Dijalektičkog Materijalizma na Politgramotfaku(Sorb.) o dostignućima sovjetskih vatrogasnih jedinica kad je međugostima ugledao nebohoda-krijumčara. Brzo se ispričao uvaenom drugu efu Odjela i otiao dospomenutog pojedinca. Ovaj - skrumpiran stoprocentno, oči riblje...ne samo da nije svjestan tekuće drutveno-ekonomske problematike;ničega taj nije svjestan. (Osim da mu fali doza.) "Stoput sam naglasio da ne ulazi na ova vrata", sikne drugYoussouf kao ljuta zmija."Drue, imam materijala!" "No...", trenutak odmjeravanja. "To te svejedno ne opravdava.TAkvu neodgovornost ubuduće nećemo trpjeti, razumije?" "21 K, drue!" Hop-stop. Drug Youssouf mahne glavom prema vratima ureda. "Hajde onda. Samo brzo." U uredu, drug Youssouf zauzme mjesto nasuprot nervoznom mravomorganizmu u nekoć crveno-bijelom mundiru Mslija (nebohod je naimebio student-stipendist tog velikog bioprehrambenog trusta, studiraoje valjda nekakvu molekularnu biolobiju, tko zna kako Msli jo nijeotkrio da mu je propala investicija) i pomisli, zanima me na kojoj jetaj sad varijanti. I samog ga je začudila takva ideja. Znao je da je nebohod ovisano č-kompleksu, grupi sovjetskih kompozitnih droga doje su - s istimosnovnim sastojcima, ali u svakoj varijanti u drukčijem omjeru - ustanju izazvati čitav spektar efekata, djelujući na jednom kraju kaodepresori, na drugom kao ekscitatori, na trećem kao halucinogeni; azbog srodnog kemijskog sastava sticala se ovisnost samo o cijelomkompleksu, tako da je svaki nebohod mogao prema ličnom nahođenjumijenjati varijante, ovisno o učinku eljenom u danom trenutku. Drogaraspoloenja, zvali su zato č-kompleks, nekad i 'umjetnička droga';u zadnje vrijeme bila je izuzetno popularna u Gradu Sovsvjetlosti. Krumpirenje je ipak isto kao i kod svega drugog, zaključi drugYoussouf cinično. Negativne tendencije; sve je to on svojedobnoisprobao. S rubljama koje ta ljapa zarađuje od mene - uprkos svim,ehe-he, popustima - mogao bi ivjeti ne samo kao dobrostojećisovmasovik, nego kao manji aparatčik. A ovako... A materijal mu je uvijek A0kvalitete, Vl. Ilj. zna gdje ganabavlja, đavo proleterski. Ipak: na kojoj je on sad varijanti? Tj. pravo je pitanje - kakose on sad osjeća - to bi htio osjećati? Ne ba sad, razumije se, sadne osjeća nita osim krumpira (neka ga, nek se vrti, snizit ću mucijenu) - nego inače, kad nije u krizi? Da znam na kojoj je varijanti- povijest, redoslijed mijenjanja njegovih varijanti - znao bih onjemu vie nego to će on sam ikada znati. Njegovu emotivnubiofrafiju. Kako taj čovjek zapravo ivi? Kako mu izgleda stan, gdjestanuje? S kim? I ovo je začudilo druga Youssoufa. Kakve su to neproduktivnemisli. Neka ga: imam dosta na magnitki da si i to mogu dozvoliti. Gitće rafiniraniji i senzibilniji prema kultivotnim tokovima, drue. "Koliko?" upita drug Youssouf suho nebohoda. Nebohod se nakalje. "21 K. Svinjetina, teletina, pile". "Otkud tokilo? Da nije to neka mol.pob.soja iz samotanka?" upitadrug Youssouf (reda radi) sumnjičavo. "U Bratsk, drue, otkuda? Pa znate da je kod mene uvijekprvorazredno!" "Naročito kad pokrumpiri", primijeti drug Youssouf surovo. "Gdje je materijal?" "Dolje, zaključan na biciklu." "Donesi", naredi drug Yousouf. "Na ova vrata", naglasipokazujući ulaz za poslugu.Trebalo mu je osam minuta. Materijal je, zbilja kao i uvijek, bio prvorazredan. NeA-kvalitete, mislio je drug Youssouf pipajući, miriući i izvodećislukomom preliminarne probe; politruk-kvalitete. Ne znam - i bolje,i ne zanima me - otkud on to nabavlja, ali... "Harao", reče napokon, izvadi svoju ovovku i svoj blok papira,otkine jedan list, napie na njemu cifru i gurne prstom preko stolanebohodu. Nakon dulje borbe sa samim sobom nebohod reče: "Idet." "Dajmagnitku", reče drug Youssouf, prihvati pruenu karticu (nebohodovesu ruke bile pune mrlja na koi), stavi je u svoj slukom i prebaciodgovarajući iznos na nebohodov račun. "Eto.""No, zdravo..." reče nebohod i izgubi se ne čekajući odzdravzaslunog pregaoca-ugostitelja. Drug Youssouf pozove Lon-Lona, svog glavnog kuhara. "Drue", izvijesti ga zadovoljno, "stigao svje materijal.Pomozite da smjestimo to u friider." Drug Youssouf Al-Ligamnt njegovao je u svom restoranu zdravemeđuljudske odnose. 9 "Ovo je previe za mene", kae Gardije obeshrabreno. "Prvo -luđakinja; drugo - nebohod; treće - Amerikanka; četvrto - čortznajet; u Kursk Marksov!" April uti i klizi niz pločice na pod. 'Hiljadu cvjetova'počinju djelovati, očito. "I gdje si bila? U kakvom dimu? Ne. Najbolje bi bilo otići s sveovo poslati u piterinu." "Eh", promendra April pijano. "Ja uvijek pravim. Istu greku." I slegne ramenima. "Ne izdrim, i to je. Pa se petljam s vama.Ouč." Obraz - tragičan. "to ti zna? Obični..." Ona tucne. "Cijeli ivot. Sama. Tamo preko. I opet. Sam mislila - i danasopet - moda, moda... A nita. Uvijek." Gardije podigne pogled saklozetske daske i vidi da April suze cure niz lice. "Uf", kae ona i mrče. "Gardije..." i dalje neto na stranomjeziku. I prua ruke prema njemu. More, pomisli Gardije. Mislit ću poslije. I ode do nje i podigne je i zagrli je. Namočila mu je rame. "Mir, mir", govorio je Gardije i gladio je po ćelavoj glavi. 10 Moskva, Lenjbolnica 34. Pjotr je imao par slobodnih sati do svogMrenog termina i otiao je pogledati Alju. U bolničkoj sobi bili su navučeni zastori skrivajući uareno nebo i danas naročito aktivnifotosmog vani. Zujao je klima-uređaj, vladao je iznureni polumrak. Pjotr je stajao kraj Aljinog kreveta. Alja ga je, nekako sasvim malaod bolesti, drala za ruku. Uokolo su leali drugi bolesnici igledali u strop. Na terminalu bolničkog domkoma stajale su čaa,četka za kosu i tri original-jabuke koje je Pjotr uspio nabaviti uGOB sindikalnoj trgovini. Aljina ruka bila je hladna i uska. Nekakvakolica kotrljala su se hodnikom. Pjotr uzme s jastuka navlaeni rupčić i obrie Alji ispucaleusne. Teko je disala. Sjedne kraj nje na krevet. Netko u sobi počnekaljati. "Peća", reče Alja i proguta slinu, jedva je se čulo. "Kako ...posao?" "Tako", odgovori Pjotr. "Obično. Zna, revimo." Grlo mu sesteglo. "Zvala... Sam te jučer. Navečer." "Morao sam hitno ići. Na teren." "Ah. Kako arik?" "Prostači", pokua Pjotr alu. "Ja mu nisam dosta dobro drutvoza konverzaciju." "Jesi li to jeo? Jesi li gladan?" "Ma ne... Bez brige..." Pjotr se nagne prema Alji. Makne joj pramen kose s čela. Dotaknejoj obraz vrcima prstiju. Mutne oči. "Alja... je li boli?" "Čuj", reče Alja, ne znam točno. "Futraju me analgeticima, pasam... malo odsutna. Kao da se sve to deava nekom drugom. Gledamse... s nebesa. A oni se evelje na viziti." Voda je svjetlucala u čai. "Alja, sluaj... Ako dobro zavrim ovaj posao - a zavrit ćusigurno, imam ključni trag - dobit ćemo sve moguće, razumije?Prvorazredno. I doktore, i... sve... I onda..." "Pjotr." "Reci." "Volim te." Pjotr se nagne i poljubi ispucale usne. Alja se zagrcne. "No, gleda kao arik, hej..." Pjotr je guvao u ruci kraj plahte. "Hm, čukina", rekao je doktor kasnije, nervozan jer mu jeslukom bipovao na tri kanala. Pjotr ga je uhvatio na hodniku. "44LJ8, Ca.pluća, da-da... Tu vam je stanje naalost vrlo nepovoljno. Tumor raste, zračimo... Nemamo nekih citostatika - moda bi vi sami nekako nabavili, sestra će vam dati nazive, citostatici bi donekle pomogli da se to sanira... Operacija nema smisla... Čujte, reći ću vam otvoreno: mislim da ćemo je negdje idućeg tjedna morati priključiti na umjetna pluća, a onda..." "A transplant?" "Transplant", reče doktor odsutno. "Koja je ona na listiprioriteta?" "3004. u republici." "No da, vidite i sami, drue... Naalost takva je situacija...Sloena... Pluća za transplant nismo u ovoj ustanovi imali već tko zna koliko... Toliko pacijenata kojima bi trebalo..." "Sve je to od radijacije", reče onda doktor videći kako se Pjotr smračio, moda u elji da ga na neki perverzni način utjei. "Od Tragične greke - to je strano, kaem vam. Vie od trideset godina prolo, a maligne promjene iskrsavaju kao gljive poslije kie...Odatle i nestaica organa i sve... To..." doktor je zavrtio glavom,istrgnuo se Pjotru i pobjegao iza ugla. Pjotr se okrenuo i otiao. 11 Problematičnom studentu-nebohodu-krijumčaru bilo je ime Veker Irtenbeker, a stanovao je u Cit Universitaire, na 22. katu Maison de Proletariat Internationale, masstambenog bloka odmah iza Maison Internationale, a zvanog i Proletkult, pročelja ukraenog grandioznom parolom od mol.pob.betona MI SMO MLADA GARDA RADNIKA I SELJAKA. Veker Irtenbeker uao je u svoju kvartiru, pedeset osam metara iznad grandiozne parole i skljokao se na pod u dnevnoj sobi, nafutran č-kompleksom do očiju. Na TV je iao sedmi dan non-stop serijala 'Iszciuszkovi'. Na kojoj je varijanti č-kompleksa bio Veker Irtenbeker? Na 'Subatomskoj fizici', nazvanoj tako, kao to je poznato, prema popularnoj samizdat-rok melodiji. Iz zraka blizu superpop Trapezoidne stolice izroni Gewsch,Vekerov susjed iz prekoputne kvartire. "... a!" izjavi Gewsch, obrie ruke u bluzon i sjedne nastolicu. Bio je ispijen kao i student-nebohod i visok i odjeven (Berjoska urferice, AZLK komsomolke, smogbluzon OS,diskontinuitet-očke) prema zahtjevima najnaprednijih samizdat-tokova,ali i s iznimnom individualnom notom. I s Dodekaedar i Crvenoarmejac'kvazitetovaom na obrazu, koju mu je istetovirao sam Veker jednedavne nafutrane večeri. "Zavaren si?" reče Gewsch. "Pozitivno." Drug Ladno-Kutuzow, zet starog Iszciuszka i politkomesarbiovoćnog kombinata 'Oktobar" u Gliwicama upravo je pompao svojusuprugu drugaricu Mainku Ladno-Kutuzow na njihovom superpop--ekstrasovik 'Oganj' krevetu s biokomponentama. "Čuj", reče Veker, "vidi ove fruktove u tim non-stopkama... Jesili se ikada pitao - jesu li oni uopće ljudi? 'maje, ne znam kako toljudi uopće mogu izdrati. Jer, kako to snimaju - zatvore cijelodrutvo u studio, svakom po tri samokamere, i udri! est mjeseciudarnički! A ako su ljudi, 'maje... Oni sve to rade za pravo, vidi?I jedu, i kenjaju, i pompaju, i mlate se... Cijela serija je zapravo... Samo ne znam je li umiru... A Vl.Ilj.zna... Ali tos je utome da oni to moraju, 'maje? Moraju jesti, i sve, ne, inače biflopnuli, ne? Pa se pitam, kako to ljudi izdre, kako mogu? Bitinetko sasvim deseti, tako dugo, 'maje?" "Moda su programirani", reče Gewsch. "Nisu ba maine, ali supreuređeni. Transformatorske droge, kao kod Specijalnih snaga.Naprave od njih te, Iszciuszkove." "Gewsch... A ako je sve to stvarno? Ako mi gledamo direktanprijenos eveljenja politruka po Gliwicama?" Gewsch se nasmijei. Kakav učinak ima 'Subatomska fizika"? Njen je dominantansastojak ekscitator amfetaminskog tipa, koji stimulira desnu (običnomanje aktivnu) polutku mozga, izazivajući izofreniji slično stanje:pojavu posve nove ličnosti, karaktera - i samih psihičkih procesa -ponekad čak dijametralno oprečnih prvotnoj (lijevom mozgpolutkomvođenoj). Tako da je nafutrani Veker Irtenbeker bio sasvim drukčijaosoba od skrumpiranog studenta-nebohoda koji se bavio sumnjivimoperacijama s drugom Youssoufom. U lonicu bračnog para L-K upao je - u OS udarnoj jedinici -X.F.Divadlov, agent privredne policije, opremljen feromondetektorom uobliku kosilice za travu (kosilice su, prema Partijskom biltenu, bileneophodni modni detalj sezone). F detektor Divadlovu je trebao dadokae kako drugarica Mainka L-K ima u tijelo na stratekim točkamaugrađene feromonemitere, koje je dala ugraditi ne bi li privuklamladog politruka iz Katowica Naturala Plinskog (ne sluteći, jao! daje on homoseksualno orijentiran). No problem nije u tome, nego si jedrugarica L-K emitere dala ugraditi u sivoj, nelegalnojbiotehnolokoj klinici za kojom traga Divadlov. Dok on unezvjerenomdrugu L-K otkriva sve te pojedinosti, Veker kae: "Jo jedan problem u tom non-stop čepuharenju. Nikad ne znagleda li pravu stvar, 'maje? Sad gledamo tog frukta iz Pepea - ato rade Wu-Tang, Gnjiloba, stari Iszciuszko? Oni su izabrali dagledamo pepejca, ali jesu li dobro izabrali?" "Iznosi sumpodstavove?" "Ma, maje, sve je za ozbiljno - oni svi igraju u ovom trenu,ne? Sve ide - Natural Pinski lovi zgodne aparatčike, i to ja znam. Ami gledamo samo ono to nam je reiser izabrao. Prikraćeni smo,Klasika mi! Iznevjerava se duh non-stopke!" "Onda bi trebalo gledati deset stvari najedanput", primijetiGewsch. "To ti je kao prenos Olimpijade. Gleda nekakvu ljapu koji bacaspompanu kuglu, a na drugom kraju obore svjetski rekord na stometara. Ne, 'maje, adjino rjeenje je da prenose non-stop sveradnje. Svaku na jednom programu". "I da se svi programi gledaju. Da svatko ima oko hiljadutelevizora." "U Minsk, Gewsch! To je to - i to onda postaje svijet! I ljudivide sve - postajemo kao bogovi! A-uf!" "Osim blumaca, ne zaboravi." "M/L! Centralnoje televidenije omogućava ljudima obogotvorenje!Centrtel - iskupitelj čovječanstva!" "Moramo javiti Politbirou." "Smatram da je to herojski od Partije. Zamisli - rtvuje se zaljude i vodi nas u vlastitu negaciju." Stari Iszciuszko, rodonačelnik, svlačio se prije spavanja.Mirisao je gaće da ustanovi jesu li jo dovoljno čiste. Kraj njega jena turkmenskom tepihu leao pudl-miljenik; stari Iszciuszkova djecapoturila su mu b/t kiberpudla jer je starac doivljavao teke krizekad bi koji od njegovih kućnih ljubimaca uginuo. "Kad bi to bila istina", reče Gewsch. "Prou?" "Sve. Ljudi nisu bogovi. Sovmase. Biljke. Sjede pred TVom,sluaju superpop, idu na partijske domjenke, vegetiraju. Maine 100%.Nemaju pojma zato rade bilo to. Inercija. Svatko ih gura kamo hoće.A to je najgore - oni koji ih guraju su isto maine." "Opet ti." "Beslovesni stroj koji vodi sam sebe." "Ja to ne bih sluao." "A i ti si isti kao i svi oni." Veker pogleda Gewscha nekako smueno. "Molotov ga umlatio", promrmlja. "A čemu onda sve, prau? Zatomi nosi materijal i puta da ga prodajem, kad sam isti... kao oni?" Ba radi toga. Jer si isti kao drugi, dok se ne nafutra. Jer tene mogu podnijeti dok nisi na "Subatomskoj'. I..." Pauza. "Meni seponekad... Uostalom to te se ne tiče. Meso je tu i izvoli. A i sviđami se... da aparatčiki deru ba to." Na TV je drugarica Mainka L-K, pobjegavi od svog druga suprugai beskompromisnog pepejca, traila pomoć kod sestre, partgruporga uPolitičkoj redakciji gliwičkog Televidenija; sestra joj nije htjelapomoći. "Pa mi smo rod!" ridala je histerično drugarica Mainka. "Neosjeća? Krv!" "Jedino to osjećam", odgovarala je sestra-partgruporg, "je da nisi u pravu." Antologijska scena. 12 Čim je Gardije uao u radionicu 36AB na petnaestom katuCentruprave Indokseka (Centralne uprave Sekretarijata zaindoktrinaciju SSERa), sa sjeditem na Gornjem trgu Naroda/Narodnostiu Bosanskom Brodu, zaskočili su ga ljudomorno raspoloeni Mučine. Upiterinu, danas je Miletin dan da puta kazete, sjetio se Gardije dokga je baterija traktorgitara tukla ravno u njuku. Mileta je bio izPankosmičkog Maloita i odtekavao je na napredni plotrok; Gardijeje od toga trapio kao rad.klasa u okovima kapitalizma, ali inače muje Mileta bio simpatičan. "Zdravo stručnjak!" zaurla rečeni Mileta kroz anarhoidnuelektrobarau 'Djevojačke ploti' ili sličnog dostignuća. Gardijetrgne slukom za pojasom i stia datfon 50%. "U Kursk krasni", ispriča se uljudno. "Opremljen sam nagonom zasamoodranje." "Vladimir Govnjič", progunđa Mileta, "na najpodobnijem delu!" "Čto tvoja rabota?" upita ga Gardije sjedajući za svoj radnistol. "Jao... Krpim onog usranog Harms-robota od prole nedelje. Akomene pita - te superpop TV Harmsijade su pomojka i đubre. Demoliubarem deset komada po jebenom vipusku. E pa onda - ako ba trebadeset kiberspikera da se sjebe, onda ih frlji posle na deponiju, a nemene ovde u zdrav organ. Splotim ceo programski savet. Ih napompam." "Navodno će uvesti Harmsijade u politpopprogram." "U tri klasika. Onda će politruci da čupaju noge i grkljanejedni drugima. A ja ću da najebem, razume se", brbljao je Mileta iprovjeravao istovremeno logometrom harmsrobotove integrirčike, brzoi akuratno. Usprkos svojoj neizmjernoj prostoti i onom to suDSZ-referenti u svojim mjesečnim raportima jezgrovito nazivali'ispoljavanje stavova sumnjive podobnosti' (skr. sumpodstavova),Mileta je bio prvoklasan kibertroničar, tako da su ga uvijek budniorgani za sada trpjeli, sve dok u vječnoj dijalektičkoj borbiefikasnosti i podobnosti ne prevagne opet ova posljednja. U idućojčistki - ode on u superpoplogor, mislio je Gardije uzgredno,provjeravajući listu dnevnih radzadataka. Tri vodokotlića u alarmantnom stanju. Gardije je uzdahnuo iaktivirao VIS dirigirku (dirigirani mikromodul vodoinstalaterskogsmjera). Dirigirka je ispuzala iz svog leita i krenulakanalizacijskim cijevima do najblieg neispravnog kotlića. Gardije jeu Indokseku savjesno i odgovorno vrio poslove i radzadatkevodoinstalaterskog kibernetičara. "Misli čto včera slučilos", reče Gardije (citirajućisuperpop-hit) dok je dirigirka hitala svom odreditu. "ta?" upita Mileta ne diući glavu. "Sreo sam 'vuku. Na Prilazu Arme." "Je l bilo pompanja?" "Derivatu, ne idet o tome. Nije imala pčik." "Vidi originala." "A to je tek početak." Mileta se okrene prema Gardiju, pokae znak 'čekaj' i posegnerukom ispod stola. Gardije je znao da biva uključen improviziraniđubregenerator za ometanje DSZ i dravnih monitora; njime bi sesluili kad god bi trebalo razgovarati o potencijalnim sumpodtemama.Da se organi ne napinju uludo, govorio je Mileta. "Ona je nebohod. Na Cvjetovima", reče Gardije kad je proradio<176>G. "Hm." "I na trenutke - kao malo... fukt, ve. Ali opet... moda je tood droge." "Heh." "Najvjerojatnije krade." "Oj-joj." "I Amerikanka je." "Jebemmu Iljiča!" uzvikne Mileta i tresne logometar o stol. "Čoveče, ti obara rekorde! Znao sam da si ljapa, ali batoliki... Gigantski! Amerikanka! Daj da te smestimo u MuzejRevolucije, majke mu ga nabijem!" "Ima super figuru", reče Gardije. "Ti si pomerio, odtekao i skrozirao. Ne znam ta jo čekam -treba da idem po Gajgerov brojač! U Fridriha!" "Ma, nije... Ona se samo rodila u superpoplogoru, ve... Tamo suje i navikli na Cvjetove, dejstviteljno..." "Idem da pustim Patetičeskog", reče Mileta, ode do datfona istvarno pusti Patetičeskog. I to 'Tri godine i ni dana manje'. "Zapravo ne znam zato ti to pričam", reče Gardijeintrospektivno. "Ne mogu je uhvatiti ni za glavu ni za rep, pa to tije. A svejedno..." "Tebe će referenti iva da oderu", reče Mileta. "Inače", doda malo kasnije, "teka je svinjarija to ta suuradili Americi." "Teroristi su krivi", reče automatski Gardije. "Ultra-anarhisti.Nezapamćeni zločin." "Jeste, kad su razjebali Washington bojgolovkom, pa su Ameridumali... Ali onda kad je izbila Tragična greka - i kad seispostavilo da je sovetski tit 95,4% nepropustan..." "Da je bilo drukčije zmendrao bi i cijeli SSER." "Ne kaem. Nego - je li bilo nuno uzvratiti udarac? I kad jeveć Amerika popuila - je li bilo nuno izolovati? Blokada?" "Kontaminacija, izbjeglice. Bezbrazlozi." "Eh..." reče Mileta. "Pitam se samo... kako bi danas svetizgledao? Da nije Sovetski Savez dominantna velesila i kultura i tagovna. Bi li bilo jo odtekanije?" Gardije nije komentirao. VIS dirigirka je stigla na cilj iizvlačila svoja visoko specijalizirana mikrooruđa, prilijepljena uzunutranju stijenku kotlića. Tiho je bipnulo kad je Mileta isključio<176>-generator, smatrajući razgovor zavrenim. S njim je iz svegaispadala superpoppolitika. Gardije je analizirao otećeni ventil, otkrio bolesno mjesto iaktivirao brtvilice. Onda se okrenuo da uzme slukom i - APRIL SE POJAVILA USRED RADIONICE! "Hhh", prostenjao je Gardije, April ga je čepala za ruku i bezriječi ga (derući mu kou noktima) povukla za sobom. #BANG!kočmar/vrludĆtlog: 1000puta*preeksponirana**fot?div! ljografija&jedprekodrugogćno delir!<<onepoznatjelestvari>>*I: SA/SVIHhhh(G!)STRANA/ODJEDNOM!!! strahstrahstrahstrahstrahstrAHHH* SVA*MJESTA*ISTOVREMENO!!* - i onda su odjednom April i Gardije negdje na Savi međuprivlokalima na čamcima i drdrvećem. Bljesak. I grom prejak da bi ga se čulo. 13 "Drue kapetane", reče major Popončikov Pjotru, "ovo je drugpotpukovnik Korzikadze iz Mrene slube OS. On je komandant Odjela zasadejstva s GOBom. A ovo je inenjer-kapetan Točkin, on će voditioperaciju." Bili su u Komandi Mree OS u Mavrinu. "Zdravo", reče Pjotr. "Pripremili smo va materijal, drue kapetane", reče potpukovnikKorzikadze dok su se sputali liftom u podzemlje, uCentrmre-kompleks. Interesantno je pitanje - kakvim točnoekstra-sposobnostima raspolae va subjekat." "Imamo dvije ideje, onako čisto spekulativno", doda Točkin. "Ili je telekinetičar - to je, prirodno, povezano siscjeliteljskim moćima - koji iz nastranih razloga (psihopatologija)materijalizira dijelove sebe na distanci i tako manipulira objektima,umjesto da pomoću ekstra-moći premjeta objekte neposredno. Ili jesposoban da se kreće kroz hipotetsku četvrtu dimenziju." "U svakom slučaju", reče potpukovnik, "nijedan ekstračik stakvim sposobnostima nije dosad otkriven. Čak ni oko najvrućih točakau Americi. Mutacija je jedinstvena." Pjotr pogleda majora Popončikova. Nagađao je kamo drugpotpukovnik smjera. "I ne sumnjam da vam je jasan strateki potencijal subjekta stakvim ekstra- sposobnostima, u svjetlu dostigunuća naebiotehnologije, drue kapetane", reče potpukovnik. Pjotr zakimaglavom. Eto, vojska se zainteresirala. Od vanosti za obranu zemlje -i ode njegov slučaj. Zdravo drue kapetane. A svinja Popončikov sesamo smjeka. Njemu sve ide u plus, takav mu je poloaj. "Jeste li već radili s Mreom, drue kapetane? upita TočkinPjotra; sasvim reda radi, s obzirom na Pjotrov rang. "Nisam", odgovori Pjotr kratko. Bili su proputeni kroz mo. pob. blindirana vrata i nali se uCentrmrekompleksu; u dugačkoj sali gdje su pred baterijom terminalasjedili operatori s tehnikom na glavama. Oko operatora vrzmali su seinenjeri i tehničari s činovima na radnim mantilima i potiho sedogovara. Slukomi su neprekidno bipovali, magnittampači zujali. "A kod nas je, eto, radno", prokomentira potpukovnik Korzikadze."Točkine, koji imamo terminal?" "# 35, drue potpukovniče", odgovori Točkin. "Evo ga ovdje." "A sada je, drue kapetane", reče on obraćajući se Pjotru,"neophodn precizno definirati cilj operacije. to, se specifično,treba saznati?" Operator za terminalom 35 okrenuo se na svojoj obrtnoj stoliciprema grupi oficira (nije mogao zauzeti stav mirno radi aparature naglavi). Vidi originala, pomisli Pjotr. Taj pogled... Bilo je čakbezobrazno kako je taj čovjek buljio. Pjotr se sjeti pogledaekstračika iz zavidovske dače. "Traim idenitfikaciju osobe iz 1346minute video-materijala 7GRRR28/9MOII", reče Pjotr. "U prvom redu -ime i trenutačno mjesto boravka". "Izvri", naredi Točkin. Operator se bez riječi okrene natragprema terminalu. I nita vie. "Operator... on nita ne radi", reče Pjotr u nedoumici. "Kakav operator? U zabludi ste", dočeka Točkin trijumfalno. "Nema operatora; sve to vidite - to je terminal". "Pred vama je HBTI, heterogeni biotehnoloki instrumenat, druekapetane; takva je Mrea. Dio zadataka - koji trae veliku brzinu ipreciznost - kod nas obavljaju maine, ali tzv. softverske zadatke -iva sila, čija je umna moć, zahvaljujući storjnom dijelu, povećana ido par hiljada puta. Mozgovi - preko kojih komuniciramo s Mreom,itd. - su priključeni u sistem neposredno putem b/t adaptera - to jeova tehnika na njihovim glavama. Na alost, niste stručnjak..." "Kako birate te... operatere?" upita Pjotr. "To su umno zaostale osobe, koje zahvaljujući svojoj korisnojfunkciji imaju ansu da djeluju kao zdrava ljudska bića", odgovoriTočkin. "Njihovi su roditelji drage volje pristali da im djeca na tajnačin slue Domovini." Famozni vojni idiote, pomisli Pjotr. Superspecijalne jedinice.Ili barem jedan vid njihove upotrebe. "U vezi s tekućim zadatkom... Postoji izvjesna mogućnostnegativnog ishoda, u principu. Ako se traeni subjekt nalazi napodručju bivih Sjedinjenih Američkih Drava. Podaci kojima Mreatamo raspolae dosta su, recimo, nepotpuni. Radi - općenitesituacije, razumijete." Monitor terminala 35 se osvijetli; in. kapetan Točkin se nagneda bi bolje vidio. "Čini se stoprocentni uspjeh, drue kapetane", reče. "Čestitam.Subjekt je - Oneheart, Blankfrank T., itd-itd... rođen 2028... Nalazise u Superpopularnom karantenskom logoru Nantes, 4118, baraka ." "Drue majore," obrati se Pjotr slubenim glasom majoruPopončikovu, "traim dozvolu da naredim privođenje traenogsubjekta." "Nema potrebe, drue kapetane", umijea se potpukovnikKorzikadze. "Već smo uprogramirali Permanentnu naredbu zaprovođenje - po preporuci, razumije se, vaih GOB starjeina." Pjotr se (malo kiselo) nasmijei. "Trebalo je samo u Mrenom terminu otkriti lične podatke toggada." "Pa, počaćen sam to ste mi..." "primite i moje čestitke, kapetane čukin", reče majorPopončikov. Uh, pomisli Pjotr. "Raport o privođenju trebao bi stići svakog časa", reče in.kapetan Točkin. Čekali su. Raport stigne. s-pkl 1219/sser veza: povnarbr. 4160/50-perm. * subj. OBEHEART, b.t. #rt13422956 NIJE prisutan na teritoriji s-pkl izvr. operacija pretresa ir. spektra/izvbr. 019-23int * rez. NEGATIVAN * istraga u toku * 16/08/50/0912 sservr. puk. FRUNSKIN, a.v. K-dant s-pkl 1219/sser "To nije moguće", reče zaprepateno in kapetan Točkin. Nitkonije na njega obratio panju; ostali su oficiri gledali na drugi krajsale, gdje je oko skupine terminala zavladala iznenadna pojačanaaktivnost. Bipovanje skukoma povisilo se za nekoliko oktava.Pojavili su se oficiri u bijelim smog-bluzonima - GOB agenti stupnjaB i V za kombinirana sadejstva putem Mree. Svima je, naravno, bilo jasno to se desilo; zna se radi čegaizbijaju uzbune u Centrmrekompleksu. Samo se se pitali: gdje? "Drugarice potporučnik", zaustavi potpukovnik Korzikadze jednuuzrujanu enu-tehničara. "to se dogodilo?" "Drue potpukovniče - teroristi su unitili zgradu evropskog Indokseka u Bosanskom Brodu!" 14 Dimna pečurka se polako dizala nad gradom. U daljini su zatulilesirene. Na Savi, oduzete sovmase gledale su pečurku kako polako raste unebo. Onda se na njih sruio vjetar od udarnog vala, i od tog vjetrarasprsla se na komadiće glupo zamrznuta slika. Voda je zakipjela međučamcima-kafićima, poletjela su obrok-pakovanja sa stolova, gomila jepotrčala prema oblinjoj stanici ekspresa rueći ulične kioske igazeći bespomoćne robosmerlarčike. Odnekud se pojavio vojni samolet uniskom letu i vrisnuo u smjeru pečurke. Prsnulo je razbijeno staklo. April i Gardije obreli su se u nekakvom prolazu punom praznihkutija superpop-sojburgera 'Radost kolektivizma', po strani oduspaničenih sovmasa. Gardije je gledao April razrogačeno očima. Onase naslonila na zid, teko je disala. "To je bio on", prodahtala je. "April - VI.Iilj. - to..." "On", reče April. "stavio je bombu kod tebe u Indoksek. Slučajnosam gledala tamo - i vidjela - jer je bomba bila sva preko, razumije- a to se odmah vidi - i tebe - i..." "April - ono - to je Indoksek?" April klimne. "O u piterinu", reče Gardije i okrene se od nje, prema arenojgrpi "Radosti kolektivizma". Mislio je o Mileti. Mislio je o amblemuZagotzerna na kutijama. "I - svi su mrtvi?" "Da", odgovori April. Gardije zamiri. (Crno i bezodgovornosti.) "Otkud mi ovje, Lenjo ga pompao." "Ili smo preko. Ja sam te prenijela." "I reci mi to je to preko." April udahne. "Bio si tamo, vidio si. Tamo - se vidi svenajedanput. I odatle se moe na bilo koje mjesto na svijetu. Direktno. Mislim da je to četvrta dimenzija." "V.Ilj.", reče Gardije. Ruke sum mu se počele tresti."Eto. Vjerovatno mi je to radi Amerike. Jer je moja majka bilaozračena dok je bila trudna." "Ja vidim sve. I gdje god bilo sakriveno. I mogu uzeti to godhoću. I... vidim one dijelove vs koji postoje preko, one kojih viniste svjesni. Gdje se vidi to mislite. I sve." "Jedino..." Gardije je bio previe pometen da bi razumio sve to Aprilpriča, i tek ga je promjena u tonu natjerala da se okrene. "Čovječe",reče April, "ti nema pojma kako je. Tamo. Sve je nadohvat ruke, abezvrijedno - jer je obično, od ove strane, razumije? A tamo nemanikoga. U superpoplogoru - ti nema pojma, tko nije bio ne moe to nizamisliti - tamo sam počala jesti Cvjetove da vidim onu stranu, dabudem ista kao svi, razumije? Mogla sam otići odande kad god samhtjela - ali sve je bilo tamo, svi koje sam poznavala, sve! Blesavodijete, eto.Pa i sad, nekad..." Gardije je uzme za ruku. Počele su ga peći ogrebotine. April setresla. Dola je po mene, pomislio je iznenada. "A on", reče April,"Postoji. Isti kao ja. Samo nikako ga ne mogu pronaći, nikako! Vidiosi kako je preko. Kaos je to. Ima toliko mjest da su anse..." To je bio on, rekla je, sjeti se Gardije. "Sine Lenjine", zazove Gardije prestraeno. "April - on jepodmetnuo bombu!" "Da", reče April. "I prije one u Uppsali, Beču i u onomsmijenom gradu. Tako sam i saznala za njega. VIDJELA SAM IH." Gardije joj pusti ruku. Iz zida izađe čovjek. 15 Opet sam na početku, mislio je Pjotr potiteno, izgubljen usredzbrke u Centrmrekompleksu. Osim to znam koga traim. Ali znam također i da je neuhvatljiv. Barem je interes Armijerapidno opao, probao se utjeiti. "Očito", zaključi in. kapetan Točkin, "bili smo nerealnimisleći da će taj Oneheart - uz svoje ekstra-moći - ostati usuperpoplogoru." Potpokovnik Korzikadze i major popončkov napustili su dvojicuniih oficira i umijeali se u grupu zauzetu B. Brodskim napadom. Ostalo je jo jedno, pomisli Pjotr. Hazard. -Drue kapetane", obrati se on Točkin, "mogu li traiti od Mreejo jednu informaciju?" Točkin ga pogleda. "Moete, drue kapetane. Samo pourite -uskoro će antiterorističke operacije zauzeti i ovaj termina.." Idiot-terminal ponovo okrene prema Pjotru svoje riblje oči."Koji su restorani (i slični objekti) na području Mree zabiljeili uposljednja dva tjedna porast prihoda zahvaljujući prodaji jela odoriginalnog mesa?" Eto - blesava ideja koja podrazumijeva da Oneheartiz nekog bolesnog razloga nije dragocjene original-artikle samupotrijebio (ali tko bi sam pojeo preko 100 kg mesa, makar ioriginalnog? Za dva tjedna? Ali moda ima i saučesnike. Ili punikrinju.) nego ga prodao nekom od onih superpodobnih restoranaspecijaliziranih za original-jela, koji su među apartčikima mjerilosocstatusa (iako - uz takve ekstra-moći, njemu rublje neće trebati).I jo - da je vlasnik tog fiktivnog superpod. restorana dovoljnopohlepan da svu količinu odmah pusti u opticaj (ali opet, vlasnicijesu u principu pohlepni, Pjotr je radio u sektoru i poznavao tipljudi; a muterija je uvijek bilo; doći samo na listu čekanja zasuperpod. restoran bio je podvig). Pogledao je Točkina i vidio da jei njemu otprilike jasan taj lov u mutnom. In. kapetan se smijeio.Eh. Odgovor stigne. VP6788/08/50/1052/ghRt=3 * kilak&kizjak, amsterdam/SSER * leger liefhet volk, erevan/SSSR * no habla caf, nanking/KNR * komuna, pariz/SSER * zadr. restoran br. 9, pnompen/DRV * otorinolaringologija 1 i 2, ulan bator/NRM "Daj ispis s kompletnim podacima", naredi Pjotr terminalu.Poslije se javio majoru Popončikovu. "Drue majore", reče, "dozvolite da nastavim s istragom u vezi sproblematičnim slučajem." "Svakako, svakako", odgovori major Popončikov. Misli da idemobavljati formalnosti, raspisati generalnu GOB potjernicu i testvari, znao je Pjotr. "Samo naprijed, drue kapetane." Očaran je tose naao usred velike stvari, makar i slučajno. Uzbudljivi ivot GOB agenata.Iz. kapetan Točkin pratio jePjotra do izlaza. "Znate li, drue kapetane", reče on u liftu, "da je sasvimmoguće da ove terorističke akcije izvodi upravo va ekstračik?" "To bi objanjavalo neuspjehe Mree i GOB specijalnih ekipa idravnih ekstračika i sistema osiguranja, rauzmijete." "HVala na gostoprimstvu, drue kapetane, i zdravo", reče Pjotr,kapija Komande Mree OS - Mavrino se otvori i on izađe na pločnikAvenije domovinskih koračnica. Krene zamiljen prema stanicigradpojezdmetoa. Sad jo i ovo. Ako taj in. kapetan bude brbljav, ito dođe nekom generalu do uiju... Bolje provjeravaj one restorane, reče sam sebi. Ode dupe ako neupali. A to ako Oneheart jest taj manijak-terorista, i ja vrimkontrarevolucionarni čin ne izvjetavajući nadlene? Pjotrov slukom zabipuje na građanskom kanalu. Pjotr stane inađe se u nezavidnoj situaciji, bujici sovmasa na putu. Psovali su gai time i ne znajući (jer je bio u civilu) vrili minornisuperpoppolitički prijestup. Olabavite, mislio je razdraeno Pjotr.Ne moe čovjek stati na ulici. "čukin", javi se on. "Drue čukin". reče slukom, "ovdje Lenjbolnica 34, Odjel zakancerozna oboljenja. Dunost nam je da vas izvijestimo da jedananjeg dana u 0850 kod vae supruge, čukine Alje Pjerovne,#44LJ8, dolo do naglog pogoranja zdravstvenog stanja. Zbogprestanka rada oba plućna krila (izazvanog malignim tumorom) vaa jedrugarica supruga smesta priljučena na pulmosupstitutor, međutimnastupilo je duboko komatozno stanje i u 1107 registriran jeprestanak rada njezinog mozga. Vie puta ponovljena reanimacijskaprocedura nije dala zadovoljavajući rezultat. elite li odobritiisključenje sistema za umjetno odravanje ivotnih funkcija?" "Majko moja", reče Pjotr. "Razumijemo vau tugu, drue", nastavlajo je slukom, "no naaje nemila obaveza da vas upozorimo da trenutačno jo najmanje četiripacijenta čeka na red za sistem za odravanje F, te - razumije se,bez pritiska na vas i vađe najimtimnije osjećaje - svaka minuta, uduhu Hipokratove zakletve..." "Isključite", reče Pjotr i ugasislukom. Alja. Prolaznici su ga srdito zaobilazili, udarali slukomima,superpop enskim torbicama, omladinskim poznakomčikima; b/tarplaninci su mu se zapletali u noge uz uvrijeđeni lave, bakicepenzionerke su ga krvoločno odmjeravale, aparatičiki su mu čepilinone prste. _______ Ja sam im rekao da je isključe. Tehnički, ja sam je ubio. Alja. 16 Čovjek koji je izaao iz zida bio je visok i strano mrav inosio je maljevičke i Hertzov Crveni sako i Udarničkijeodraz-naočale. I imao je rijetku kosu i fujrok- tetovau na obrazu. "April", rekao je i skinuo naočale, "ja sam Gewsch." April je krenula prema njemu. Gardije se sledio od Gewschovogpogleda. April, April, zvao ju je u sebi. Ona se nije obazirala. Gewsch isprui ruku. April. "Been looking for you", reče April. "Znam", odgovori Gewsh. April prihvati njegovu ruku. Slijedeći tren vie ih nije bilo. "Radosti kolektivizma" su se samozadovoljno izleavale okoGardija. April. 17 Rue ST. Andr-des-Arts. "Hajdemo", reče Pjotr Francuzu Patibulaireu, agentu stupnja Wkojeg mu parika GOB prefektura dodijelila kao vodiča/prevodioca.Patibulaireu Pjotr nije bio ba simpatičan. Pjotr je u zahoduekspresa Amsterdam-Pariz popio stopedest grama sint-votke s dvijetableme "Mirovih brigada", kupljene na crno, i osjećao se vrloanestezirano i bilo mu je svejedno to Patibulaire misli o njemu. Dva agenta uđu u restoran 'Komuna'. 'Komuna' je, kao i svi dobrostojeći lokali, bila namjeetena uretrokolhoznom stilu, velikom hitu tekuće sezone u kultivotupolitruka (a time i aparatčika, razumije se). Sve to treba bilo jetu: prljavi stoljnjaci higijenski zamusani prstima priznatihumjetnika-propagandista, gola rukotvorena arulja koja visi sa stropana originalnom gajtanu, Seiko kibermuhe-zunzare, unikatne tampaneparole na zidovima (CIJELA ZEMLJA UČI OD ARMIJE, POTUJ RADČISTAČICE, UNOSI U ORGANIZAM VRUĆU HRANU I RAZNE ZAKUSKE), naprednam/p impro muzika. Vrlo ekskluzivno, u toku i ukratko podobno. Kao i uErevanu i Amsterdamu. Inače, zna se, standardno: ank, samovar, rakije, sindikalniorgan reda i mira, konobar (u ik radnik-udarnik kompletu). I pargostiju zaslunog izgleda u separeima. Original-artikli, dakle, uopticaju. Sve to Pjotr mehanički snimi pogledom i drveno, krip-krap,otkorača do anka. Mogao se truditi da bude neupadljiv ali ba gabriga. "Drue", reče i pokae isprave, "traimo vlasnika ovog lokalać.Usne su mu se ukočile po putu. Konobar nije trepnuo. "Onuda", reče on izvrsnim ruskim (naravno) i pokae im na kojavrata trebaju ići. Pjotr odkrinuta, Francuz za njim. U kancelarijiukraenoj divportretima druga Vasilija Jakovljeviča Golovina čekao ihje nosati subjekat sklon gojaznosti s marksistički bunom bradom, ipuio original-cigarete. "Drug AL-Ligamnt?" upita Pjotr. "Ja sam", odgovori bradonja ruski. "Mi smo iz GOBa" - isprave - "doli smo vam postaviti izvjesnapitanja. Drue Patibulaire", reče Pjotr je zurio kroz prozor. Sunceje zalazilo, nebo je bilo zeleno po rubovima (fotosmog). "Nema razloga za uzrujavanje", govorio je Patibulaire." Ovo jejednostavni test za prisustvo antidota na supstancu Č u vaoj krvi.Rutina, razumijete..." "Je li taj - serum istine... stvarno neophodan? pitao je vlasnikdok mu je Patibulaire skidao indikator s koe lakta. "Potrebno je dabudemo maksimalno sigurni da govorite istinu", objasni Patibulaire."A ovim putem to postiemo uz namanje neugodnosti po vas,razumijete..." I ubrizga mu supstancu Č. "Puno diskutirate sa subjektima", reče Pjotr dok su čekali triminute da supstanca počen djelovati. Patibulaire je utio. "Od koga si nabavljao original-meso u posljednja dva tjedna?"upita Pjotr omlohavjelog vlasnika. "Svinjetinu, teletinu, piletinu,no?" "D'un ... tudiant-nebohodimiy", odgovori bradonja. "Od jednog studenta-nebohoda", prevede Patibulaire. "Toliko rauzmijem i sam", reče Pjotr. "Kako se zove?" "Je ne sais pas." "Opet razumijem", reče Pjotr. "Kako si mu plaćao? Gotovinom? Unaturi?" "Non, non, avec ma carte magnetique!" odgovori vlasnik. Vidiamatera. "Nisu me obavijestili da znate francuski", reče Patibulaireuvrijeđeno. "Daj broj kartice." "C'est dans ma slouzhokomme.." Pjotr poalje dobiveni podatak lokalnoj GOB informbanci.Identifikacija je obavljena za trideset sekundu. "Nije on", reče Pjotr. "Irtenbeker, Veker, studentbiotehnologije, stipendist M'slija, registrirani narkoman. Maison deProleteriat Internationale 790F/22, Cit Universitaire. Vodite me tamo. drue." Ostavili su omamljenog vlasnika da se njie na stolici. "To je relativno nepodoban kvart", reče Patibulaire."Antisocijalni elementi, delinkventno-anarhoidna omladina..." Ispred'Komune' čekala su ih dovjica u sivim aparatčik-odjelima. "Kapetane čukin", obrati se jedan od njih Pjotru, "mi smo - A iB iz Specijalnih jedinica Os. Naređeno nam je da vam pruimo pomoć uistrazi." I zatim (Za Pjotra sasvim suvino) doda: "Na najviem mjestu smatraju da postoji mogućnost da subjektOneheart, Blankfrnk T. ima veze s tekućom serijom terorističkihakcija." 18 "Unutra je", potvrdi specijalac B isključivi ekran-naočale."Druga soba lijevo. Spava. U drutvu enskog subjekta." On, Pjotr ispecijalac A stajali su u mraku u hodniku, pred vratima stanaGewsch-Onehearta. patibulaire je čekao dolje u samoletu i pratiooperaciju preko videa, spreman da u slučaju potrebe uzbuniraspoloive parike organe reda i mira. Dovde - i do Oneheartovoglanog imena - ih je vrlo brzo doveo kratki informativni razgovor (uzprimjenu sredstava jo efikasnijih od supstance Č) s nesretnimstudentom - nebohodnom preko puta. I upravo se pokazalo da suaparatčik - odjela iznutra puna supersofisticiranog naoruanja iobavjetajne opreme. "To je stopostotno on?" upita Pjotr. "Potvrđeno." "Vrata su spremna", javi A. On je pomoću speckoma prodro usigurnosni sistem maszgrade i uspostavio kontrolu nad vratarskimpotprogramom Gewsch-Oneheartovog stana. Tamo su unutra upravo svebrave prele u poloaj 'otvoreno'. Tri agenta pripreme svoje oruje: Pjotr crnu slubenu kodu,specijalci Čakove s autonomnim fiksiranjem mete. A otvori vrata.Pjotr klizne unutra, specijalci za njim. Mrak, hodnik, bezmanjetaja, nekakvo ukrasno bilje se migolju u dnu. Druga vratalijevo; Pjotr za tren zatvori oči. Jedan, dva, tri. Leali su nakrevetu, zagljeni, zaspali. Nered. ena je imala fantastično tijelo iduge noge i bila oiana do koe. Gewsch-Oneheartov obraz se crnio odtetovae. Dok ih je Pjotr gledao, ena se okrene na bok. Specijalci opale iz svojih Čakova. Flop flop. Imali supriguivače. Tijela na krevetu ses kratko zgrče i sve je bilo gotovo. "Materinu", reče Pjotr. A upali svjetlo. B ode do kreveta vadeći usput iz odijela dvijevreće mo. pob. plastike. Nije uopće bilo krvi. "Naprijed s hladnjačom", zapovijedi A nekome preko speckoma.Pjotr je stajao i blenuo. Specijalci počnu pakirati tijela u vreće,brzo i efikasno. "Zato...?" upita Pjotr i spusti ruku u kojoj je drao kodu. Odjednom mu je bila jako teka. Boljele su ga noge. "Drue kapetane", reče A "nama su na najviem mjestu naredili:smjesta eliminirati." "Na najviem su mjestu zaključili", reče B, "da je subjekt radisvojih ekstra-moći, prvo - praktički neuhvatljiv, drugo - preopasanda bi bio na slobodi. Ako stoji iza onih akcija, shvaćate..." Aprijekorno pogleda B-a. "A čemu... vreće?" "B/t", odgovori kratko B, najednom vrlo zaposlen. Tako, pomisli Pjotr. Nova vrsta vojnih ekstračika. Ilo mu se kući. Osjećao se glupo i kao da bi mogao mirne die podići kodu dosvoje sljepoočnice i okinuti. Gledao je kako glava Gewsch-Oheheartanestaje u vreći i sjetio se kako mu je taj čovjek pokazao prostuamerički gestu, nekako mu je bilo blesavo oko srca. Neke su se stvari negdje komeale. Gledao je emu koju nikad ranije nije vidio, a koj aje ispala tek onako, nekako usput. A imala je takvo tijelo i ćelavuglavu i kakvo ime moe imati takva enska? I otkud ona u krevetu s Gewschom? I hiljade pitanja u noći. Hiljade uličnih svjetiljki svijetle na ulicama kojima nitko ne prolazi. Zvuk dva patent-zatvarača. Eto. 19 Gardije Kostanj nikad vie nije vidio April. |
|
Copyright ©1999 by SF-BAY. Sva prava zadrana. All rights reserved. You are free to read this document online and make links to it. Copying or duplication of this document is not allowed. |