ZABORAVLJENA PLANETA
Žarko Milenić

RIVAL - BIBLIOTEKA VAL
Urednik: Mladen Urem

Mladim fantastima:
Draganu, Voji, Branku i Milanu

1. JAJE

Ab ovo. Sve je počelo od Jajeta. Prvo je bila Kokoš, a onda se pojavilo Jaje. Pitanje je li starija Kokoš ili Jaje ostavljam otvorenim.

Ćorava Kokoš je bio star. Ne znam koliko je tada imao godina. Vjerojatno više od četrdeset. A to je već starost. A Jaje? To i nije bitno. Ako je i bitno manje je bitno no koliko je bio star Kokoš. Jer Jaje nije bilo živo. Bilo je samo Jaje. Bolje reći bila je to stvar. Neorganskog porijekla. Dakle nije bilo živo jaje. Živo je bilo ono što je izišlo iz Jajeta. Ono što se ispililo, a nije bilo pile.

Konačno - počnimo. Ne od Jajeta već od Kokoši.

Toga dana Ćorava Kokoš je čekao sam. Bio je njegov red da čeka. Kokoš i njegovih pet, šest pajdaša čekali su svaki dan da se pojavi neki brodić, brod ili čak brodina. Ustvari oni i nisu bili pajdaši već opasni konkurenti. Koliko su bili opasni živ je dokaz bio sam Ćorava Kokoš. Većina smatra da je oko izgubio u tuči sa svojim kolegama oko toga tko će čistiti brod koji bi pristao na obalu Krivog Otoka. Ne znam tko je bio taj sretnik, ali siguran smo da to nije mogao biti Ćorava Kokoš. Ili kako se tada već zvao. Nitko više ne zna jesu li ga prije toga dana zvali po imenu ili (što je vjerojatnije) po nadimku. Ne znam kojem nadimku. Tada nije bio ćorav i malo je vjerojatno da su ga i tada zvali Ćoravom Kokoši.

Vratimo se Danu. Doista je to bio dan s velikim D kada je Ćorava Kokoš ugledao Jaje. S velikim J. Imamo sreću da onog nesretnog dana nije izgubio oba oka. Onda nikad ne bi ugledao Jaje niti bi se bio našao onoga Dana u luci jer bi kao stopostotni slijepac morao napustiti posao perača brodova od čega je živio. Možda bi do tada već bio umro od gladi jer nije imao nikoga tko bi se brinuo o njemu. Hranu namijenjenu njemu sigurno bi požderao netko drugi. Vjerojatno onaj tko je bio glavni na Otoku ili neki od njegovih najbližih suradnika.

Nakon onog incidenta kada je Ćorava Kokoš bio zaradio svoj nadimak perači su se do dogovorili. Da od onda brodove više neće čekati kako se kome svidi već po rasporedu. Dakle jedan po jedan. Kako se kome zalomi.

Od kada je ostao bez oka Ćoravoj Kokoši su kola krenula nizbrdo. Oni što su dolazili brodovima u dane kada je bio red na njega da dežura vidjevši ga obično mu ne bi ni dopuštali prati njihova plovila ma koliko ona Ćoravoj Kokoši izgledala prljava. Zato je jedva preživljavao. Odveć je smršavio.

I tako je toga Dana Ćorava Kokoš čekao u luci. Ako se to moglo nazvati lukom. To mjesto uz obalu skoro da se i nije razlikovalo od drugih na cijelom Krivom Otoku. Jedino se tu nalazilo nešto nalik doku za koji su se vezivala plovila.

Ćorava Kokoš je čekao u improviziranom zahodu koji ga je koliko toliko štitio od vrelog sunca. Sve se urotilo protiv njega.

Bolje da nisam ni dolazio, mislio je.

Tek u rani sumrak kad je htio otići k svojem šatoru praznih džepova pojavilo se Jaje. Ćorava Kokoš više nije htio čekati. Bio je nervozan i gladan. Valjda ga je u njegovom šatoru čekala neka konzervica. I na ono preostalo oko je sve slabije vidio. Pogotovo u sumrak. Kokošje sljepilo, rekli bi cinici.

Kao i svi ljudi slabog vida i Ćorava Kokoš je imao bolje razvijeno čulo sluha. Čim je krenuo nešto je začuo.

Što je mogao čuti? Brod kako pristaje uz obalu?

Ne, nije tamo bilo niti jednoga broda. Ali bilo je nešto na Otoku što nije bilo doplovilo. Nešto što se spustilo iz nebesa. Ćorava Kokoš je vidio veliko Jaje koje je iz nebesa palo a da se nije razbilo. Jaje veliko kao šator Mačjeg Kašlja. I još veće!

Jaje se spustilo blizu obale. Zašto baš tamo? Zašto ne u središte Otoka? Zašto ne u more? I zašto je baš tog oblika?

Jaje se otvorilo i zatvorilo. Iz njega je izašao čovjek. Kako je izgledao? Ne mnogo drugačije od bilo kojeg Otočanina. Može se jednostavno reći - izgledao je bolje. I bolje je bio odjeven. Vrata su se otvorila i za njim zatvorila.

Ćorava Kokoš se okrenuo i potrčao s kantom dopola napunjenom morskom vodom u jednoj i s olinjalom četkom u drugoj ruci. Zastao je pred Jajetom, spustio kantu i umakajući četkom u vodu stao trljati savršeno bijele stijenke. Zviždao je pri tome kako je inače imao običaj činiti. To je obično nerviralo brodare i tjeralo čak i one koji bi mu inače platili da se predomisle. Inače Ćorava Kokoš odavno niti jednoga brodara ne pita treba li brod čistiti već bez riječi počinje trljati i, na žalost, zviždukati. Jer znao je dobro Ćorava Kokoš iz svog i iz iskustva njegovih kolega da ne treba brodare ništa pitati već im brodove odmah početi čistiti. Skoro svi će reći da ne treba. Mnogi će se začuditi takvom pitanju. Čemu čistiti ono što je po vodi plovilo? Kao što su ribe najčistije životinje tako su i brodovi najčistije stvari. Nisu oni plovili po govnima već po moru!

Nakon čišćenja manji broj brodara bi se nakon uzaludnog pokušaja tjeranja dosadnog perača i papagajskog ponavljanja da se prekine s trljanjem i zadržavanjem smilovali i tutnuli Ćoravoj Kokoši koji novčić. Valjda iz sažaljenja. A on bi rado prekidao posao ako bi novac odmah dobio.

- Dobar dan - pozdravi stranac.

- Dan više i nije - dobaci Ćorava Kokoš, okrenut strancu leđima, ne prekidajući posao. - A daleko od toga da je bio dobar. Izgleda da su prošla ona divna vremena kad je odvdje svaki sat neki brod lupao guzicom o ovu obalu. Mnogi perači su digli ruke. I ja ću se izgleda morat bacit na nešto unosnije. Cijeli sam dan danas prečučo besposlen. Ti si mi prva mušterija. Imaj to na umu kad budeš driješio kesu. Škrtonje ne mogu smislit!

- Vi ste perač?

- Ko što vidiš. A ti si brodar mada mi ovo tvoje čudo ni ne liči na brod. No šta je tu je. Ti si s time došo i moje je da to i operem!

- Zašto perete moj brod kad nije prljav?

Ćorava Kokoš vrati četku u kantu i sve to spusti podno svojih nogu.

- Nije važno jel brod čist il prljav - reče poučno Ćorava Kokoš i namršti se. - Moje je očistit ga i bit pošteno nagrađen za svoj trud! Ako nećeš da više čistim ne moram... Al već sam dosta očistio! Plati mi onolko kolko drugim peračima plaćaš za čišćenje ovog smiješnog broda i bit ću i više nego zadovoljan!

- Nisam tražio od vas da ga čistite.

- Zar ti nikad nisu prali prozore na brodu?

- To i nisu prozori.

- Svejedno. Znači nikad ti nisu prali prozore u nekoj luci?

- Nisu.

- Da ne povjerujem!... Pa dobro. Ti si stranac i kod tebe vladaju drugi običaji. Ovdje se radi ovako. Ti se spustiš u ovu luku...

- Je li to vaša luka?

- Moja? - Ćorava Kokoš prasne u smijeh. - Ne, nije moja. Ali je ovo moje radno mjesto! - lupi nogom o tlo. - Moje je čistit, a tvoje pošteno platit!

- Ovaj brod ne treba prati. On se pere sam.

- Ma nemoj!

- Uvjerite se sami. Zaprljajte ga i vidjet ćete.

Ćorava Kokoš dograbi šaku pijeska s tla i baci je na brod. Pijesak mu se poput bumeranga vrati u oči. Bolje reći u lijevo oko jer je preko desnoga nosio crni povez.

- Ne vidim ništa! - zaurla jednooki.

- Žao mi je - sućutno će stranac. - Sačekajte. Donijet ću nešto iz broda...

- Stani!... Još ćeš mi i pobjeć! - Kokoš je trljao ozlijeđeno oko. - Nisi mi platio!

- Molim?

- Šta ti imaš molit! Ja trebam molit od tebe i oštetu za oko!

- Ali vi niste očistili moj brod. Pijesak ste bacili sami. Rekao sam vam da brod ne treba čistiti.

- Ti si me nagovorio! Da sam znao da će mi se vratit ne bi ga ni bacio! Ovo će te koštat pet elana!

- Na žalost ja nemam nikakvih elana. Ne znam ni što je to. Ni kako izgleda.

Ćorava Kokoš otvori oko. Nasmiješi se kad ponovno ugleda stranca. Objasni:

- Elan je naš novac. Čime se kod vas plaća?

- Mi nemamo nikakav novac.

- Nećeš valjda reć da kod sebe nemaš ni prebijene pare?!

- Nemam.

- Zar ti nisi s Gaje?

- Ne.

- S koje si onda kruške pao?

- Sa Zemlje.

- Nikad čuo. Jel to daleko?

- Prilično.

I Ćorava Kokoš, koga su mnogi zbog njegove brbljavosti zvali i Kokodakalom, ušuti. On koji nikada nije bio sklon razmišljanju sad kao da se zamislio. Ali nije razmišljao o tamo nekoj Zemlji. Razmišljao je o tome kako da naplati svoj trud. Stade razmišljati naglas:

- Što sad da radim kad nemaš novaca? Da ti zaplijenim brod bilo bi previše. A ne znam ni šta će mi... Šta bi mi to vrijedilo kad ne smijem odavde nikud ić.... Al nešto unutra valjda ima vrijednog. Kako se ulazi? Morat ću nešto uzet ko oštetu...

- To neće biti moguće.

- Šta si reko?!

Stranac ga začuđeno pogleda.

- Probaj me spriječit ako možeš!

- Ne želim vas spriječiti. Samo vam kažem. Pristup u ovaj brod imam samo ja. On je tako konstruiran. Vidjeli ste što vam se dogodilo kad ste bacili pijesak. Brod se na taj način branio.

- Lažeš! Želiš me samo zaplašit. Niko nema takav brod!

- Nemojte mene kriviti ako vam se nešto dogodi.

- Šta bi mi se moglo dogodit ako dirnem rukom taj usrani brod?!

- Blago rečeno opekli bi se.

- Prgav neki brod... Reci mu da mu ništa neću naškodit. Želio bi ga samo iznutra razgledat...

- I da mu kažem tako nešto vrata mu se neće otvoriti.

- Zar ti s tim čudom možeš razgovarat?

- Mislima.

Ćorava Kokoš se zagleda u brod. Onda upita stranca:

- A šta bi se dogodilo kad bi te neko skratio za glavu?

- Što to znači?

Ćorava Kokoš dobi napad smijeha.

- Ova mu je dobra! - držao se za trbuh. - Ne zna šta znači kad se neko skrati za glavu! - Ćorava Kokoš se prestade smijati i zagleda se u stranca. - Di ti živiš!

- Živio sam na Zemlji.

- To si mi već reko... Kažeš da je to daleko odavde?

- Jeste.

- Tim bolje...

- Zašto?

- Niko neće saznat da su te ubili.

- Ubili? Kako "ubili"?

- Ovako - Ćorava Kokoš izvadi iz džepa zarđali nož i zari ga strancu u grudi.

 

2. NOŽ

Zbog dugog jezika Ćoravu Kokoš su zvali Kokodakalom, ali i Kvočkom. Ni sad nije zatvarao usta. Mačji Kašalj kome je ovo brbljanje već počelo ići na živce nakon što je Ćorava Kokoš stao ponavljati ono što je već rekao, slijedio ga je. On koji inače nije slijedio nikoga. Svi su slijedili njega. Tako i ovaj put njegov Gorila. Gorili se nije sviđalo što su morali slijediti Ćoravu Kokoš koga nikad nitko nije slijedio. Već se bilo smračilo i Gorila je morao nositi upaljenu baklju.

Kad su stigli do luke Ćorava Kokoš konačno zanijemi. Zastade. Pokaže rukom:

- Tu je.

Ostali pogledaše ali ništa nisu vidjeli.

- Izgleda da je odletio. Onako kako je i doletio.

- Odletila tvoja baba! - izvali Mačji Kašalj.

Gorila se naceri.

- Sve si to izmislio - reče Mačji Kašalj. - Il si zaspo dok si čeko i sve to sanjo! - Ali tu je bio. Brod! I stranac! - Ćorava Kokoš upre prstom. - Ja sam ga vidio!

- A ja ga ne vidim - promumlja Mačji Kašalj. - Šta mogu. Nisam ćorav ko ti!

Gorila se zacereka.

- Prestani! - obrecne se na njega Mačji Kašalj.

Onda se počeše po ćelavoj glavi i reče Ćoravom:

- Ništa ti nisi vidio. Nikakav brod tu nije bio!

- Jesam!

- Lažeš!

Mačji Kašalj se zagleda u pješčano tlo.

- Vidiš li ti neke tragove? - upita Gorilu.

- Samo jedne - reče Gorila i upre prstom u Ćoravu Kokoš. - Njegove.

Mačji Kašalj kimne glavom. Počeše se po nozi.

- Tu neko laže - pogleda Ćoravu Kokoš.

- Ja te nikad nisam slago - zacmizdri Kokoš.

- Kad malo bolje razmislim i nisi... Al si zato lago druge!

- Samo ako si ti tako htjeo!

- Ne uvlači mene u to, Ćorkane! Lago si druge i ne čudi me da si u stanju i mene slagat!

- Ne lažem! - zaplače Ćorava Kokoš. - Tu je bio!

- Ćoro, zašto si me doveo ovamo?

- Da ti pokažem Jaje...

- Kako to da ga nema ako je bilo tu? Nisi ga valjda ispeko na oko?!

- Nisam...

- Kako to da ga sad nema?

- Ono je bilo tu - zavapi Ćorava Kokoš. - Opro sam ga...

- Opro? - začudi se se Mačji Kašalj. - Još nisam čuo da neko pere jaje. Zar ga nisi ogulio?

Gorila teškom mukom suzdrža smijeh.

- Nije htjeo platit i zato sam ga ubio! - po tko zna koji put ponovio je Mačji Kašalj.

- Ti si ubio njega? Ja bi reko da je on ubio tebe! Ti si nedoklani jarac koji lupeta koješta!

- Jesam - tvrdio je Ćorava Kokoš. - Oca mi mrtvog!

- Hej - Mačji Kašalj se zagleda u Gorilu. - Imal on oca?

- On je kopile ko i ja!

- Istinu ti pričam! - zacvili Ćorava Kokoš.

- Kažeš da si ubio tog stranca?

- Jesam.

- Ako jesi di mu je lješina?

Ćorava Kokoš se osvrne oko sebe. Osvrnuše se i njih dvojica ali kao ni on ništa ne vidješe.

- Da je sve to istina ko što priča stranac bi se ladio ovdje!

- Tako je! - potvrdi Gorila mada ga ni ovaj put nitko nije pitao za mišljenje. To bi mu Mačji Kašalj i sada predbacio. Ali začudo nije.

- Jesil ga bacio u Jamu? - zanimalo je Mačjeg Kašlja.

- Nisam - reče Ćorava Kokoš.

- A što nisi?

- Htjeo sam da ga ti i ostali vidite. Da se uvjerite da nisam lago.

- Na tvoju veliku žalost mi, oću reć ja i Gorila, a to znači i ostali, nismo vidili tvojih ruku djelo niti ćemo ikad vidit!

- Znao sam - samoinicijativno će Gorila.

- Onda znaš šta ti je radit - Mačji Kašalj namigne Gorili.

- Nije mi prvi put - Gorila izvadi veliki nož iz njedara.

- Milost! - Ćorava Kokoš padne na koljena.

Mačji Kašalj ponovno kimne glavom. Gorila zamahne prema vratu Ćorave Kokoši. Nož mu zastade na pola puta.

- Šta čekaš?! - upita Gorilu Mačji Kašalj.

Gorilina ruka stade drhtati.

- Ubij ga! - naredi Mačji Kašalj.

Gorila se tresao sav. Procijedi:

- Ne... Ne mogu...

- Zar ti ga je žao? Nije ti ga majka rodila!

- Nije mi ga žao... Al nisam u stanju... Ne znam zašto...

Niz Gorilino lice potekoše graške znoja.

Mačji Kašalj istrgne nož iz Goriline ruke. Poviče:

- Nesposobnjakoviću! Gledaj kako ću ja to učinit!... Gledaj i uči!

Onda Mačji Kašalj zamahne nad vratom Ćorave Kokoši.

Ćorava Kokoš je i dalje klečao. Šaptao pri tome.

- Šta sad šapućeš? - upita ga Mačji Kašalj. Ćorava Kokoš ne odgovori. Šaptao je i dalje.

- Umukni! - naredi Mačji Kašalj.

Ćorava Kokoš ga nije slušao.

- Ja ću te ušutkat! - Mačji Kašalj zamahne nožem.

Ne, nije bio u stanju učiniti naumljeno. Bacio je nož.

Mačji Kašalj je neko vrijeme zurio u mrak. Onda kimne glavom. On i Gorila krenu tamo odakle su i došli. Ćorava Kokoš ostade u mrklom mraku.

 

3. KUPLERAJ

Brod je doplovio. Dvojica dežurnih perača dotrčaše s kantama i četkama. Nisu se mogli dogovoriti tko će prati brod te se stadoše tući.

- Prestanite! - dovikne im ćelavi Gajanac. - Dobit ćete obojica pristojnu napojnicu. Pod uvjetom da mi ne čistite brod!

Perači se prestadoše tući. Pojuriše prema Gajancu. Ovaj ispuni obećanje. Obradova se kada vidje koliko Otočana prilazi njegovom brodu.

- Jestel svi tu? - upita.

- Nismo - odgovori Žgoljavo Prase. - Mačji Kašalj spava, a Ćorava Kokoš skita tu neđe... Eno ga! - pokaže prstom.

Gajanac spazi Ćoravu Kokoš u blizini. Kada primijeti da ga Gajanac promatra Ćorava Kokoš mu okrene leđa.

- Zar je poludio? - upita Gajanac Žgoljavo Prase.

- Izgleda da jeste. Tvrdi da je vidio neko ogromno jaje. Palo s neba pa se vratilo opet na nebo.

- Kakvo jaje?

- Brod u obliku jajeta.

- Baš jajeta? - nasmije se Gajanac. - Interesantno... Jel ga još neko vidio?

- Nije.

- To me raduje - naceri se Gajanac. - To znači da ste svi normalni i sposobni bit moje cijenjene mušterije. Naravno pod uvjetom da možete to platit.

- Kolko?! - upitaše svi uglas.

- Sitnica. Samo za vas - šest elana!

- Hej, to nije pošteno! - poviče Žgoljavi. - Prošli put je bilo pet!

- Kome je skupo ne mora - Gajanac se počeše po ćeli. - Ja vas ne tjeram.

- Kolko imaš djevojaka - upita Žgoljavo Prase.

- Pet.

- Prošli put ih je bilo šest.

Gajanac na to ne reče ništa.

- Imal koja nova? - zanimao se Žgoljavo Prase.

- Na žalost nema. Poso mi ne cvjeta. Nisam za sada u mogućnosti zaposlit neku novu...

- Al nas je preko dvadeset!

- Samo strpljenja. Svi ćete doć na red!

* * *

Gorila jedini nije htio platiti ćelavom Gajancu. Rekao je da će čak jednu djevojku odvesti k Mačjem Kašlju koji ionako nikad nije plaćao Gajancu.

- Nemam ništa protiv - reče Gajanac. - Al ne mogu djevojku poslat tvom gazdi.

- Nije on samo moj gazda! - odbrusi Gorila.

Gajanac sačuva prisebnost. Reče:

- Neka on dođe ovamo. Dobit će je preko reda.

Gorila je čak tražio da djevojka po njegovom izboru ostane u šatoru Mačjeg Kašlja cijelu noć.

Stadoše se svađati. Gajanac nikako nije bio spreman popustiti. Onda se Gorila obrati ostalima:

- Zašto da ovom gadu plaćamo za djevojke?! Nismo mi bogataši. Na Otoku nema žena! Nama bi trebali žene dat džaba!

Začuše se uzvici odobravanja.

- Smirite se, dečki! - zamoli ih Gajanac.

Nitko na ove riječi ne obrati pažnju.

- Ne mogu vam dat besplatno! Imam i ja svoje troškove. Propo bi!

- Ubijmo ga! - predloži Gorila. - Onda će djevojke uvijek bit naše!

I ove Goriline riječi prisutni propratiše radosnim klicanjima.

A onda se dogodi ono što nitko nije očekivao. Prije no što je Gorila i pokušao učiniti ono što je naumio Gajancu koga su dvojica Otočana čvrsto držali obrati im se Ćorava Kokoš na kojega svi bijahu zaboravili:

- Ostavite ga na miru!

Svi ga iznenađeno pogledaše.

Onda poslušaše čovjeka kojega na Otoku nikad nitko nije slušao.

 

4. KRV

U brod su ulazili rumeni, izlazili blijedi. Čovjek odjeven bolje no svi iz kolone trljao je ruke. Onda začuje glas:

- Dobar dan.

Trgovac se okrene. Reče:

- Danas je zaista bio dobar. Isplatilo mi se doći.

- Vi ste s Gaje?

- Naravno. A odakle bi drugo bio?

- Zašto ste došli?

- Smiješno pitanje. Zar me nikad prije nisi vidio. Zar mi nikad prije nisi prodo krv?

- Zar vi kupujete krv?

- Naravno.

- Što će vam?

- Meni za sada, fala bogu, ne treba. Nadam se da mi nikad ni neće usfalit.

- Ako vama ne treba zašto je onda uzimate?

- Ja je kupujem i prodajem u Gaji. Jednoj bolnici. Oni meni za nju daju nešto malo novaca... Moram i ja od nečeg živit. Nemam ja ni male troškove. Održavanje broda i ostalo...

- Zar ovi davatelji sami sebi vade tu krv?

- Naravno da ne vade. Unutra je poseban aparat. Kad završi svoj poso automat izbaci novac.

Luda Mazga priđe trgovcu bijesan:

- Hej, Krvavice, ova tvoja naprava me nije isplatila, a popi mi svu krv!

- Ne brini. To je neki mali kvar u pitanju. Sad ću ja to popravit.

- Mene ne zanima oćeš li ti to popravit il nećeš već oćeš li mi naplatit! Ako me ne isplatiš i tebi će poteć krv!

- Smiri se. Odmah ćeš dobit svoj novac.

Krvavica uđe u brod.

Petljao je, znojio se, psovao ali kvar nije nikako uspijevao otkloniti.

- Ne mogu više čekat - dobaci Luda Mazga.

- Ne boj se - Krvavica se maši u džep. - Odmah ću te isplatit.

Kopao je po svim džepovima i ništa.

- Šta je? - zaškrguće zubima Luda Mazga. - Nemaš novaca?

- Nemam sitnog novca.

- Ako mi daš krupnog neću se ljutit!

- Ti si lud! Ne mogu ti dat sto elana!

- Stotka! - zvizne Luda Mazga. - Tu novčanicu nisam nikad ni vidio. Što ne znači da je ne bi volio vidit!

- Mogu ti je samo pokazat. Tvoj novac ću ti isplatit kad idući put dođem.

- Crkni magarče dok trava ne naraste!... Ako me ne isplatiš odma nećeš se dobro provest!

- Šta time želiš reć?

- Pare ili život!

- Šališ se?

- Nikad nisam bio ozbiljniji!

- Ti si stvarno lud!

- Zovu me Luda Mazga! - izvadi nož.

- Pomozi, čovječe! - obrati se Krvavica neznancu koji je bio pristigao.

- Pusti ga - reče ovaj Ludoj Mazgi.

Na Krvavičino iznenađenje Luda Mazga posluša. I on i neznanac napustiše brod. Krvavica se odmah uputi u pravcu Gaje. Tek kad se donekle uspio povratiti od pretrpljenog šoka sjetio se da mu lice onoga koji ga je spasio i nije bilo nepoznato kao što je mislio. Tog su tipa zvali Ćorava Kokoš. Ali ako nije bio ćorav zašto je imao taj nadimak? I tko bi normalan nosio crni povez preko zdravog oka?

I tko je bio onaj tip s kojim je prije toga razgovarao? Onaj što je postavljao onako glupa pitanja? Onaj koji je bio onako glupo odjeven? Ne, tu budalu Krvavica nikad prije nije vidio?

 

5. NATJEČAJ

Mačji Kašalj nije otpustio svoga gorilu. Ovaj mu je sam rekao da više ne želi raditi za njega. Gazdu to nije nimalo iznenadilo. Gorila se ionako pokazao nesposobnim. Nije izvršio naređenje Mačjega Kašlja. Nije zaklao Ćoravu Kokoš. On koji je uvijek izvršavao sva gospodareva naređenja ovaj je put zatajio. Nije ubio onaj kome je ubiti bilo kao popiti čašu vode.

Doduše nije Ćoravu Kokoš smaknuo ni sam Mačji Kašalj. Ali to s njegove strane nije bio nikakav propust. On je ionako pretpostavljeni. On ni ne prlja ruke. On plaća svoga gorilu da to radi umjesto njega.

Do sada Mačji Kašalj nikad nije otpuštao svoje gorile. Ovaj mu je bio treći. Ako ne bi bio zadovoljan radom svoga gorile Mačji Kašalj bi objavio usmeni natječaj. Onaj tko ubije starog gorilu uskočit će na njegovo radno mjesto. Pa tko voli nek izvoli. Naravno mnogi su to voljeli. Bilo je dolazilo do prepirki. To je mogao biti samo onaj tko je prvi uspio obaviti taj zadatak. Ovaj Gorila je nakon što je ubio prošlog gorilu morao ubiti i onog koji je kao i on htio biti gorila.

Ovaj put Mačji Kašalj je raspisao novi natječaj. Novi gorila neće biti onaj tko ubije staroga već onaj tko ubije Ćoravu Kokoš!

Zašto baš njega? Za to je Mačji Kašalj imao dva krupna razloga. Htio je jednim udarcem ubiti dvije muhe. Kao prvo htio se riješiti opasnog rivala. A taj je bio, da svojim ušima ne vjerujete, baš Ćorava Kokoš! Upravo on. Zar nije on sada taj čovjek na Krivom Otoku kojega ostali slušaju? Njega, a ne Mačjega Kašlja koga odavno ovdje svi slušaju nakon što se on riješio bivšeg glavonje Krivog Otoka. Nikad ovdje nisu živjela dvojica glavonja. Uvijek samo jedan. Tako će i sada biti. Neka bude glavonja jedan od njih dvojice. Naravno da bi bilo bolje da to bude Mačji Kašalj. Bilo bi glupo da Krivootočani slušaju naređenja onoga koji nikad nije nikome naređivao već samo izvršavao tuđa naređenja. I to pretežno naređenja Mačjeg Kašlja.

Koji su to argumenti na strani Ćorave Kokoši da ga Krivootočani slušaju? Njega koga nitko nikad nije zarezivao. On je oduvijek bio na ovom otoku mačji kašalj. Taj bi nadimak mnogo bolje pristajao zadnjem, a ne prvom čovjeku na otoku.

Drugi je razlog bio taj što se Mačji Kašalj htio uvjeriti da se Ćoravu Kokoš može ubiti. Nije valjda besmrtan? Ako to nije mogao onda učiniti Gorila niti Mačji Kašalj učinit će netko treći. A taj treći će dokazati ujedno da je sposoban. Sposoban biti gorila Mačjega Kašlja. A to nije mačji kašalj.

Na natječaj Mačjega Kašlja nije se javio nitko. Nikom na Krivom otoku nije palo na pamet ubiti Ćoravu Kokoš.

 

6. INSPEKTOR

Mačji Kašalj jedini nije dočekivao u luci utorkom dolazak broda s Gaje koji je opskrbljivao Otok. Nije bilo za tim potrebe. Kapetan i posada s broda nisu ni izlazili na obalu. Jednostavno bi izbacili teret s hranom iz vodom i brže bolje se vraćali na Gaju. Nakon izbacivanja željene hrane i vode među otočanima bi redovito izbijala tuča. Svi su govorili da žele samo dio ni manji ni veći od ostalih a grabili bar dva puta više. Svađali bi se oko onog što je prethodno odvojio Gorila za Mačjeg Kašlja i sebe. A to je bila četvrtina sljedovanja. Nekad i više.

Zato je Mačji Kašalj ostajao i utorkom u svom šatoru i na gotovo čekao ono što će mu Gorila donijeti.

Ovaj put brod s Gaje nije žurio natrag. Čekao je usidren u luci povratak policijskog inspektora koji je ovoga utorka doplovio zajedno s kapetanom i posadom. Inspektorovo pravo ime nitko na Otoku nije znao. Prikačili su mu nadimak Klempavi Mravojed.

Inspektor se pitao na osnovu čega je zaradio baš taj nadimak. Zašto ga zovu Klempavi bilo mu je razumljivo. Uši su mu zaista bile klempave. Ali zašto mravojed? Da pita nekog Krivootočanina za objašnjenje sigurno ne bi imalo smisla. Inspektor zna da mu nitko neće odgovoriti na to pitanje. Mravojedi jedu mrave. Jesu li otočani u ovom slučaju mravi? Mravojedi vole njuškati u potrazi za mravima. Inspektorov posao i jeste bilo njuškanje.

* * *

Klempavi Mravojed uđe u šator Mačjeg Kašlja. Lupi šakom o prljavi stol i naredi:

- Diž se!

Prije no što je i otvorio oči Mačji Kašalj se obrati Gorili kojeg u šatoru nije ni bilo:

- Jesam li ti reko da me niko ne budi makar bio i potop!

Jesu li ove riječi Mačjeg Kašlja bile povod ili je on to mahinalno uradio tek Klempavi Mravojed je ispod stola dograbio lavor pun prljave vode i istresao je na Mačjeg Kašlja. Onda ga upitao:

- Evo ti potopa, Mačji Kašlju?!

Mačji Kašalj nije volio taj nadimak. Zaprijetio je svim Otočanima da se neće dobro provesti ona tko ga tako oslovi. Sad se sjetio da mu je taj mrski nadimak upravo Inspektor prišio. On mu se zato revanširao svojim nadimkom. Razlika je bila u tome što Inspektorov nadimak Mačji Kašalj nikad nije usudio koristiti. Možda je Inspektor znao da Otočani Mačjeg Kašlja javno oslovljavju s Vaša Visosti, ali on ga je uvijek zvao isto ma koliko to Mačjem Kašlju smetalo. On koji se inače nije volio kupati sad je pobijesnio.

- Za ovo ćeš mi skupo platiti, Klempavi Mravojedu!

Inspektor nije obratio pozornost na riječi Mačjeg Kašlja već na nož koji ovaj izvuče ispod jastuka. Nije ni znao da Mačji Kašalj ima nož. Zar nije dovoljno što ga ima njegov Gorila? Zašto bi takoreći gospodar Otoka znao baratati njime kad ima onoga tko će to znati umjesto njega? Klempavi Mravojed nije ni očekivao od Mačjega Kašlja da bi nož, ako ga i ima, izvadio pred Inspektorom. Još manje da bi nasrnuo njime na jednog Gajanca.

- Baci taj nož!

Mačji Kašalj ne bi poslušao Inspektora da nije u njegovoj ruci vidio pištolj. Znao je dobro kako taj pištolj funkcionira. Nekad je sličan i sam imao. Bilo je to tako davno.

- Znaš li ti, Mačji Kašlju, tko sam ja?!

Ovaj kimne glavom.

Klempavi Mravojed dograbi s poda nož i strpa ga u torbu. Upita:

- Znaš li zašto sam došao?

- Ne.

- Nemoj mi samo reći kako nemaš pojma o onoj dvojici Gajanaca koji za dlaku nisu ovdje ostavili kosti?!

- Ja nisam bio tamo kad se to događalo. Zar sam zbog toga kriv?

- Nisam rekao da jesi. Samo me zanimalo jesi li upoznat s nimalo običnim stvarima koje se u zadnje vrijeme na Otoku događaju.

- Ništa od toga nisam vidio. Nadam se da ni zato nisam kriv.

- Što znaš o tom Jajetu?

- Sigurno manje nego ti. Ja ga nisam vidio. Moraš potražit vidioca! Zove se Ćorava Kokoš!

Inspektor nije uspio suzdržati smijeh. Ali brzo se namršti i postavi novo pitanje:

- Gdje ti je Gorila?

- Nemam pojma.

- Ne laži! Dobro znam da bez njega ne ideš ni u zahod!

- Ima i on pravo na odmor.

- Dakle, odmara se samo dok ti spavaš!

- Odmara se i previše. Morat ću naći drugog. Ne može se u moj ured ulazit bez najave!

- Koji ured! - Inspektor prasne u smijeh.

- Poslo sam ga u luku po hranu i vodu.

- Nisam ga tamo vidio.

- Kvragu, di je onda ako nije tamo? Oni šakali su sigurno prigrabili i moj dio!

- Ne laži, Mačji Kašlju! Znam da si naredio Ludoj Mazgi da ti donese tvoj dio. Znam da ti je već donio. Već si parcovski načeo svoje tjedno sljedovanje! Preporučio bih ti manje proždrljivosti! Dugo je do sljedećeg utorka! Imaš li ti ogledalo? Malo dijete neće ti škoditi!

Mačji Kašalj skine mokru spavaćicu i odjene hlače i maju.

- A sad mi reci što znaš o toj Ćoravoj Kokoši - zanimalo je Inspektora.

- On je lažov. Uz to je i lud.

- Ako je on lud onda su i ostali ludi. Svi tvrde da su vidjeli to Jaje!

- Oni bi za novac tvrdili i da im je izraslo perje!

- Nikakav novac im nisam ni obećao niti dao.

- Lagali su ti iz interesa. Nadaju se da će ako ti daju neke podatke to utjecati na smanjenje njihove kakzne. Pružili su ti medvjeđu uslugu. Jesil razgovaro s Ćoravom Kokoši?

- Nisam ga pronašao. Nitko ne zna gdje je.

Mačji Kašalj prenese Klempavom Mravojedu sve ono što mu je Ćorava Kokoš rekao o Jajetu i strancu s kojim je razgovarao.

- Kako reče da se zove to mjesto odakle je taj stranac došao?

- Zemlja.

- Nikad čuo. Inspektor izađe iz šatora Mačjeg Kašlja bez pozdrava.

 

7. KRIVI OTOK

Krivi Otok su Gajanci počeli naseljavati tek prije desetak godina. I to ne dobrovoljno. A tko bi se dobrovoljno naselio na pusti otok udaljen stotinjak milja od obale? Ta ionako je i cijeli kontinent po imenu Gaja istoimene planete tako rijetko naseljen. Na Krivom Otoku nije bilo skoro nikakvih uvjeta za život. Klima je pustinjska. Izvora s pitkom vodom nije bilo. O fauni čije meso bi se moglo koristiti za ljudsku ishranu nije bilo ni govora.

Odluku da se na Krivi Otok otpremaju najveći zločinci Gaje, višestruke ubojice, donijela je Vlada na jednoj sjednici. Odluka je izglasana dvotrećinskom većinom. Protivnici te odluke iznijeli su svoje argumente. Održavanje svojevrsne kažnjeničke kolonije na Krivom Otoku sigurno će skupo stajati. Najprije treba izgraditi bar najskromnije nastambe za buduće žitelje Krivog Otoka. Doduše to će moći uraditi oni sami. Tako je i bilo. Ali još više će stajati snabdijevanje kažnjenika hranom, vodom i ostalim. Ono ostalo je dolazilo samo prvu godinu od naseljavanja Krivog Otoka. Nakon toga kažnjenicima je bila uskraćena i odjeća i lijekovi i sve drugo bez čega se po mišljenju Vlade Gaje moglo živjeti.

Nedostatak lijekova te minimalne medicinske pomoći se osjetio već iduće godine. Nekoliko kažnjenika je umrlo od raznih bolesti. Na prosvjede manjeg broja ministara u Vladi koja je bila protiv osnivanja kažnjeničke kolonije većina je odgovorila onim istim argumentima. Sve to iziskuje dodatne troškove, lijekovi su potrebniji običnim Gajancima. Oni su civilizirani građani Gaje. Krivootočani su zločinci. Zar bi ih se trebalo još i maziti? Kao zločinci oni trebaju biti ionako sretni što je ukinuta smrtna kazna koju su itekako zaslužili. Većina ministara u Vladi je odobravala činjenicu što se broj kažnjenika na Krivom Otoku iz godine u godinu smanjuje. Kad je kažnjenička kolonija osnovana brojila je točno devedet i šest članova. Sada ih je preostalo dvadesetak. Odavno tome nije više bio uzrok nedostatak lijekova i liječnika. Odavno su se Krivootočani stali sami snalaziti zahvaljujući švercerima s Gaje koji su ih snabdijevali ne samo lijekovima već i mnogim drugim stvarima. Oni koji su na Krivom Otoku kasnije umirali nisu u većoj mjeri umirali od bolesti već tako što su bili jednostavno ubijani. Na Krivom Otoku nije bilo niti morala, niti običaja, a o nekim zakonima da i ne govorimo. Uredili su sami svoj život kako su htjeli. U to se nitko s Gaje nije uplitao. Krivootočani su imali svoga vođu poznatog po nadimku Mačji Kašalj odnosno Veliki Gazda, kako je sam tražio da ga zovu. Oni su ga sami izabrali ili se on sam nametnuo. To im nije bilo važno. Neka sami kroje svoju sudbinu. Uostalom što ih je manje manje će im trebati hrane i vode kojima ih i sada snabdjevaju s Gaje svaki tjedan.

Na Krivom Otoku se koristio novac, ista novčana jedinica elan kao i na samoj Gaji. To nitko na Gaji nije mogao pretpostaviti. Tome su bili doprinijeli šverceri s Gaje čiji posao je bio zakonski zabranjen ali ih nitko nije zbog toga proganjao. Nezvanično je Gajanska Vlada čak pozdravljala njihovu djelatnost.

Krivootočani su do novca dolazili na razne načine. Primjerice davanjem krvi. Ovo se Vladi baš nije sviđalo. Krv Krivootočana nije uvijek morala biti zdrava. Uostalom samo prodavanje krvi bolnicama bilo je izvan zakona.

Drugi način je bio prodaja kojekakvih predmeta koji su Krivootočani sami izrađivali od sirovina kojima su ih ti isti Gajanci snabdijevali i od njih te predmete kupovali.

Bilo je govora i o homoseksualnoj prostituciji ali o takvim slučajevima nije bilo dokaza. Natpise u žutom gajanskom tisku nije se moralo prihvatiti zdravo za gotovo.

Nagađanja o nekakvom zlatu i draguljima s Krivog Otoka ostala su samo nagađanja. Vladalo je opće mišljenje da su to ipak bajke za malu djecu.

Na pokretne javne kuće koje povremeno pristaju na Krivi Otok također se u Gaji gledalo s podozrenjem. Ali prešutno se i na to zažmirilo na jedno oko. Uostalom tamo ionako žive muškarci. I oni imaju, dakako, prirodne seksualne nagone. Prije dolaska letećih kupleraja na Krivi Otok bilo je zločina počinjenih iz ljubomore nastale zbog preotimanja muških ljubavnika. Zbog umiranja usljed bolesti na Gaji se nitko nije uzbuđivao. Zbog zločina čiji je povod bio homoseksualne prirode na Gaji se jedno vrijeme u tisku bila podigla prašina. Bilo je prijedloga da se zvanično na Krivi Otok povremeno otpremaju zdrave prostitutke čije se usluge kažnjenicima ne bi naplaćivale. No, taj prijedlog je Vlada Gaje odbila. Razlog odbijanja je bio logičan. Na samoj Gaji je prostitucija zabranjena. Zašto bi se onda i na Krivom Otoku legalizirala. Ta i on je dio gajanske države, odnosno istoimenog kontinenta, odnosno planete.

 

8. ZATVORENICI

Inspektor je bio uspio uhititi i ćelavog Gajanca, vlasnika letećeg kupleraja, i švercera zvanog Krvavica. Na optužbe o ilegalnoj trgovini krvlju i prostituciji obojica su nijekali. U pritvoru bi ostajali najviše dva dana. Onda bi odozgo stizala naredba da ih se pusti na slobodu. Zbog toga se Klempavi Mravojed često znao nervirati. Zašto se onda ne donese zasebni zakon o Krivom Otoku u kome bi pisalo kako ta i sve zakonske odredbe s Gaje ne važe? Tako on ne bi morao juriti za svim tim švercerima, kuplermajsterima i ostalom bagrom! Ali kasnije je Inspektor došao do zaključka da je sve to ipak dobro. Jer što bi bilo da se odjel za Krivi Otok pri policiji ukine? On ne bi u tome slučaju ostao bez posla već bi ga poslali na neki drugi odjel. Možda bi čak morao juriti one najveće zločince, kandidate za Krivi Otok? A taj posao koji bi Inspektor morao raditi za istu plaću ne samo da je teži već i daleko opasniji. Četrdesetogodišnji inspektor imo dvadeset godina mlađu ženu. Zar da ona tako rano postane udovica?

Klempavi Mravojed najprije je saslušao vlasnika minijaturnog kupleraja. Ćelavko se tim poslom bavio i prije osnivanja Krivog Otoka. Ali nikad se nije mogao pohvaliti da mu je naročito cvjetao. Pomišljao je da pokuša s nečim drugim. Tada mu je neki prijatelj predložio da se baci i na krivootočko tržište. Ćelavko je probao i nije se pokajao. Nije se mogao pohvaliti kako sjajno zarađuje, ali nije se ni žalio. Moglo je bolje. Ali moglo je i gore.

Sve do onog incidenta s Gorilom Ćelavko nije imao problema. Taj Gorila mu se na prvi pogled nije svidio. Nadimak je dobio prije mjesec dana kada je uskočio na mjesto starog gorile. Nakon što je jednostavno ubio starog. Ćelavku nije bio poznat razlog raspisivanja natječaja Mačjeg Kašlja za novog gorilu. Tko zna zašto se stari gorila više nije sviđao njegovom poslodavcu. Možda razloga za smjenu nije ni bilo. Možda je stari gorila svom gazdi jednostavno bio dosadio?

Ćelavko je Klempavom Mravojedu sve ispričao o incidentu zbog kojeg umalo nije izgubio glavu na Krivom Otoku. Iako mu baš nije bilo ugodno sjećati se toga ipak je odgovorio na sva postavljena Inspektorova pitanja.

- Kažeš da te spasio taj tip koga zovu Ćorava Kokoš? - zanimalo je Inspektora.

- Tako je, štovani inspektore.

- Što znaš o njemu?

- Ništa.

- Kako ništa? Njih tamo nema više od dvadeset, a ti tamo ne operiraš od jučer!

- Taj tip mi je do tada bio nepoznat. Nikad nije bio moja... Oću reć nikad nije bio mušterija mojih djelatnica...

- Je li još bilo takvih?

- Ne. Samo on.

- Što je tome mogao biti razlog?

- Ili nema novaca ili je peder ili je lud!

- Što bi od svega toga moglo biti navjerojatnije?

- Pa mislim ni prvo ni drugo ni treće.

- Nije mi jasno što bi moglo biti četvrto... Kažeš da je on naredio da te puste. Koliko mi je poznato oni slušaju samo Mačjeg Kašlja. Zar je on postao novi vođa?

- To sam upravo htjeo reć. Taj Ćorava Kokoš nije ni peder, ni luđak ni siromah. U stvari možda je bio prije nešto od toga. Ili sve skupa. Sad bi mogao biti samo ovo treće - siromah. Ali on je nešto četvrto...

- Četvrto?

- On je jednostavno - svetac.

- Svetac?

- Ako ne to onda nekakav vjernik, isposnik, pustinjak... Ili kako bi ga već mogli nazvat.

Inspektor se stao smijati. Pustinjak! To je bilo u redu. Na Gaji se za Krivootočane koristio i izraz Pustinjaci. Taj otok do prije osnivanja kažnjeničke kolonije nije ni imao ime. Zvali su ga jednostavno Pusti Otok. Tek od osnivanja kolonije stali su ga nazivati Krivim Otokom. Doduše u zemljovidima Gaje nije bio bilježen taj naziv. Zvanično je tamo pisalo: Žuti Otok. Istraživač koji je prvi otkrio Otok dao mu je to ime. Tvrdio je da je pijesak na njemu žute boje. Oni koji su kasnije dolazili na Žuti Otok smijali su se njegovom imenu i tražili da se promijeni. Ta Otok uopće nije bio žut! Ili se to njegovom kolumbu pričinilo (valjda je toga dana kada ga je otkrio sunčano?) ili je bio daltonist?

S druge strane zvati tog tipa po nadimku Ćorava Kokoš isposnikom isto se moglo. Osim Mačjeg Kašlja nikoga na Krivom Otoku se ne mi moglo zvati debelim. To je bilo razumljivo. Konzervirane hrane koja je bila dopremana s Gaje nije bilo u izobilju. Uz to bila je strogo vegetarijanska. Tako je Vlada naredila. Bila je to preporuka ministra zdravstva. Tvrdio je kako vegetarijanska hrana povoljno djeluje na zločince. Navodno ubija u njima želju za ubijanjem. Sam ministar nije bio vegetarijanac. Ovaj prijedlog je prvi podržao ministar gospodarstva. Njegov jak argument kako je vegetarijanska hrana jeftinija većina ostalih ministara je svesrdno podržala. Na žalost i dalje je na Krivom Otoku ubiti nekoga bilo kao i nazvati dobar dan. To je bio najveći razlog smanjenja populacije Krivootočana. Iako su novi kažnjenici i nadalje pristizali. Prosječno jedan u mjesecu. Prijedlog jednog ministra da se u cilju porasta priraštaja na Krivi Otok šalju i osuđenici ženskog spola nije prošao na sjednici Vlade. Zaključeno da bi to stvaralo dodatne probleme. A što je najgore i dodatne troškove.

Ali svetac! To je ono što je Inspektora najviše nasmijalo. Tko je na otoku zločinaca mogao biti svetac? Ovo nije bila dosjetka dana već godine! Svetac po imenu Ćorava Kokoš! Da čovjek pukne od smijeha!

Inspektor je odmah pustio Ćelavca na slobodu. Pri tom mu nije kao i obično zaprijetio da će ga idući put ostaviti u ćeliji mnogo duže.

 

9. KRVAVICA

Inspektor je saslušao i Gajanca koga su na Krivom Otoku nazivali Krvavicom. Znalo se i zašto.

Ni Krvavica kao ni Ćelavko nije pred Inspektorom ništa tajio. I on je na sva pitanja odgovorio.

- Kažeš da si Ćoravu Kokoš viđao i ranije?

- Jesam. Bio je jedan od mojih davatelja.

- Kažeš kako je prije toga nosio crni povez?

- Zato ga nisam odmah ni prepoznao. Po tome je upadao u oči. On je jedini na Otoku koji nema jednog oka. Oću reć bio je jedini. Sad najednom ima oba zdrava oka!

- Kako to objašnjavaš?

- Ne znam kome to ima zahvalit. Valjda se počeo molit Bogu! - nasmije se Krvavica.

Klempavi Mravojed se sjeti razgovora s Ćelavkom. Nije valjda da je taj tip doista postao svetac. Ovaj put Inspektoru nije bilo do smijanja. Čak je i Krvavici naredio da se uozbilji.

- Da se nisi zabunio? - upita Inspektor Krvavicu. - Možda to nije bila ista osoba?

- Naravno da je ista. Sve drugo na njemu je ostalo nepromijenjeno. Visina, boja kose, lice...

- Siguran si da je to bio isti čovjek?

- Sasvim siguran. U to bi se mogo zaklet... Samo je njegovo ponašanje bilo drugačije... Zbog toga i tog pretrpljenog straha ga u prvi mah nisam ni prepoznao. Djelovao mi je sasvim drugačije...

- Kakve si promjene na njemu uočio?

- Pa... Ćorava Kokoš je kako ga pamtim uvijek bio smotan, plašljiv, neprimjetan.... Niko ga tamo nije zarezivo. Uvijek sam se pito kako je on takav mogo na tom vražjem otoku preživjet. Kako ga neko već nije ukoko...

- Meni je zbog takvih osobina logično da je preživio. Ako nije kavgadžija, uobraženko, svadljivac nikom nije ni mogao zasmetati.

- Bio je smotan. Nespretan. On nije nikog izazivao, al je lako mogo sasvim nenamjerno nekom stat na žulj. A ni Mačji Kašalj nit ostali mu to ne bi baš tako lako oprostili!

- To mi je poznato... I o kakvim se promjenama osim oka radi?

- Pa Ćorava Kokoš... Ne sad ga zaista više ne mogu tako nazivat. Ne samo zato što više nije ćorav. Ne mogu posprdno nazivat čovjeka koji mi je spasio život...

- A kako da ga sad zovemo? Sveta Kokoš?

Krvavica ovu primjedbu Inspektorovu nije komentirao. Ali po licu mu se moglo vidjeti da mu se nimalo nije svidjela.

- No dobro. Opiši mi o kakvoj se promjeni radi?

- Pa jednostavno on nije smotan. On nije više ovca koja je prije slijedila druge već onaj kojeg slijede drugi.

- Pastir?

- Pa to je već bolji izraz.

- Zar nije Mačji Kašalj njihov pastir?

- Nemojte me nasmijavat! Da jeste zar bi dobio takav nadimak? Njega tamo niko ne voli. On je njihov krvnik!... Neće ni on dugo. Proći će onako ko što je prošo njegov prethodnik!

Klempavi Mravojed je znao da je Krvavica u pravu. Ali to ga nimalo nije potreslo. Prije bi se reklo da ga je obradovalo. O Mačjem Kašlju nije mislio ništa dobro. Ionako mu ne bi dao tako zgodan nadimak.

- Zar misliš da će taj tvoj spasitelj ubiti Mačjeg Kašlja? - upita Inspektor Krvavicu.

- Ubiti? Ne, neće. Nikog on neće ubiti. On nije ubojica. On neće dopustit da se tamo iko više ubija!

- Čak ni Mačjeg Kašlja?

- Čak ni njega. Mada se što se mene tiče komotno može smaknut. To je odavno zaslužio. O Gorili da ne govorimo. On me htjeo ubit. Da nije bilo mog spasitelja on bi to sigurno učinio.

 

10. GORILA

Klempavi Mravojed je znao da je Mačji Kašalj bio u pravu kad mu je rekao da ne vjeruje u priče Krivootočana o Jajetu koje sigurno nisu vidjeli. Svaka od tih priča je bila drugačija. I svaka fantastična. Ustvari i priča koju mu je ispričao Mačji Kašalj na osnovu onoga što je čuo od Ćorave Kokoši zvučala je fantastično. Ako ju je netko i izmislio to sigurno nije mogao biti sam Mačji Kašalj. On je bio gad kakvog nema, vjerojatno najveći koji je ikad kročio nogom u ovaj pakao, ali je bilo sigurno da nije znao lagati. To mu je bila jedina dobra strana. Možda bi Mačji Kašalj lagao da je znao. On nije za to jednostavno imao smisla. Uz to nije bilo ni potrebe. Ovdje je Mačji Kašalj bio bog i batina. Ostali su mu mogli laskati, dodvoravati se, ponižavati. On za laganjen jednostavno nije imao potrebe. Čak nije lagao ni Inspektoru kojeg se od svih ljudi s kojima se sreće na ovom pasjem otoku jedinog bojao.

Klempavi Mravojed je povremeno obilazio Krivi Otok ako se za to ukazivala potreba. Stizao bi obično brodom koji je na Otok jednom tjedno dopremao hranu i vodu. Tako je bilo i ovaj put. Samo što se ovaj put Inspektor nije vratio na Gaju istog dana. Prvi put kako dolazi na ovaj otok poručio je kapetanu da se vrati bez njega. On će se vratiti idućeg tjedna.

- Zar se ne bojite ovih ubojica? - čudio se kapetan Inspektorovoj odluci.

- Ni najmanje. Oni se boje mene.

- Na vašem mjestu ja ne bih riskirao.

- Nema razloga za strah. Ja imam pištolj. Oni imaju samo noževe.

- Kako hoćete. Valjda znate što radite.

Inspektor nije imao službeni nalog da ostane duže od jednog dana na Krivom Otoku. Da je bio tražio ne bi ga ni dobio. Pretpostavljeni bi mu jednostavno rekli da nema razloga za to. Zato je Inspektor zatražio jednotjedni dopust. Svom šefu je rekao da putuje k rođacima koji nisu baš stanovali blizu njega. Svojoj supruzi je slagao da je službeni nalog dobio. Ali ne da ostane na Krivom Otoku već u jednom drugom gradu gdje je navodno dojavljeno da se krije neki vlasnik privatne destilerije viskija. Naravno rekao je da dotični prodaje viski baš na Krivom Otoku.

Klempavi Mravojed je odlučio potražiti čovjeka kojega su nekada svi znali po nadimku Ćorava Kokoš. Htio je od njega saznati ono što ga je zanimalo.

Saznao je gdje se nalazi šator u kojem je živio Ćorava Kokoš. Uputio se u tom pravcu.

Šator baš i nije bio blizu. Sigurno je bio najdalji od svih šatora po udaljenosti od luke. Najbliži luci bila je šator Mačjeg Kašlja.

Šator Ćorave Kokoši bio je sigurno od svih najmanji na Krivom Otoku. Uz to i u najlošijem stanju.

Kad se primakao nadomak šatora Klempavi Mravojed htjede pozvati vlasnika šatora po imenu. Ali se predomisli. Samo poviče:

- Ima li koga?!

- Ima! - oglasi se netko iznutra. - Al bolje bi za tebe bilo da nema!

Inspektor u prvi mah pomisli da je to glas vlasnika šatora. On sam nikad prije nije s njim razgovarao. Nije imao priliku. Ćorava Kokoš je od svih stanovnika Krivog Otoka zaista bio najneprimjetniji. Inspektor ga čak nikad nije ni vidio. Tek odnedavno je saznao da takva osoba živi na Krivom Otoku. Da uopće postoji. Bio je tražio dosje čovjeka koji je na svojoj sadašnjoj adresi dobio nadimak Ćorava Kokoš. Nije znao njegovo ime. Ali dosjei svih Krivootočana koje je bio upoznao bili su na svom mjestu. Od onog koji je prvi došao do onog koji je osuđen prošlog mjeseca. Niti jednog dosjea više nije u kartoteci bilo! Dosjei onih koji su bili umrli na Krivom otoku bili su odnešeni. Inspektor nije znao kamo. Je li odnešen i dosje Ćorave Kokoši? Zar je greškom proglašen mrtvim? Ako je dosjea ikad i bilo.

Inspektor se dosjetio. Bio je to glas Gorile. Izvukao je pištolj iz futrole.

- To sam ja, Gorilo! Inspektor!

Uslijedila je kratka stanka. Onda je doprlo iz šatora:

- Uđite, gospodine inspektore!

Kad je Klempavi Mravojed ušao primijetio je kako Gorila sklanja nož u njedra. Inspektor pak vrati pištolj u futrolu.

- Sjednite, gospodine Inspektore.

Mravojed sjedne.

- Ja nisam ubio Ćoravu Kokoš, gospodine inspektore. Samo se ovdje krijem...

- Zašto?

- Čuo sam da me Mačji Kašalj oće ubit. Odnosno želi zaposlit novog gorilu. Onaj koji me ubije dobit će taj poso!

- Zar si mu se zamjerio?

- Kažu da je to zato što nisam ubio Ćoravu Kokoš.

- Zašto nisi poslušao gazdu?

- Zato što mi je dosta ubijanja. Želim konačno na to stavit točku. Nadam se da neću zauvijek ostat na ovom prokletom otoku! Red je da me jednom vrate na Gaju. Zbog dobrog vladanja!

Klempavi Mravojed jedva je uspio zadržati smijeh. Nikad se nije dogodilo da se netko vrati s Krivog Otoka. Nije vjerovao da će se to ikad i dogoditi.

- Kažeš da ti je dosta ubijanja. Zašto si onda htio ubiti Krvavicu?

- Htjeo me prevarit. Uzet mi krv a ne platit!... Uostalom nisam ga htjeo ubit već samo zaplašit. - Zašto si za skrovište izabrao baš ovaj šator?

- Jer je jedini bio slobodan. Negdje sam se moro sklonit.

- Znam da si stanovao zajedno s Mačjim Kašljem. A što je s tvojim šatorom?

- Kad me je Mačji Kašalj unajmio tamo se uselio neko drugi.

- Gdje je bivši vlasnik ovog šatora?

- Nemam pojma.

- Što ćeš kad se vrati?

- Zamolit ću ga da me primi ko stanara. Dok se sam nekako ne snađem.

- Ma nemoj. A ja mislio da ćeš ga ubiti!

- Šta vam pada na pamet! Da sam htjeo priklat Ćoravu Kokoš to bi učinio onda kad mi je to Mačji Kašalj naredio!

- Što će ti onda nož?

- To nosim za slučaj samoobrane. Ionako je tup.

- Zašto nisi poslušao gazdino naređenje? Bilo bi bolje za tebe. I sad bi bio zaposlen. Imao bi gdje stanovati. I ne bi imao razloga da se bojiš da će te netko ubiti. Ti si profesionalni ubojica. Bio si to i na Gaji i ovdje. To za tebe nikad nije bio problem.

Gorila ušuti. Promatrao je Klempavog Mravojeda bar jednu minutu. Onda reče:

- Nisam to bio u stanju učinit... Ko ni Mačji Kašalj. Kad ga nisam poslušo on je to htjeo učinit sam...

Inspektor na ovo ne reče ništa. O tome mu Mačji Kašalj ništa nije pričao. Inspektor je to bio znao. No, nije Mačjeg Kašlja o tome ispitivao. Ali će morati.

11. ĆORAVO PILE

- Pričaj mi o Ćoravoj Kokoši - rekao je Klempavi Mravojed Gorili. Nije htio da ovo zvuči kao naređenje. - Jesi li ga poznavao prije no što si došao ovamo?

- Nisam.

- Znaš li zašto je ovamo dopremljen?

- Nešto sam načuo...

- Od koga? Od Ćorave Kokoši?

- Nisam od njega. On sam nikad nije o sebi pričo... Ustvari nisam siguran. Možda i jeste. Al ne znam kome je mogo pričat. On ni s kim od nas nije bio naročito blizak. Pogotovo ne sa mnom... Inače ljudi ovdje o prošlosti baš ni ne vole pričat svakome. Osim kad im nekad dođe da se izjadaju. Obično kad su pijani izjadaju se onom ko im plati piće il im bude prvi pri ruci...

- Je li Ćorava Kokoš volio piti?

- Nikad ga nisam vidio pijanog nit sam čuo da pije... Ne znam jel na Gaji bio sklon alkoholu. Možda je ovdje poželio al problem je u novcu. Ovdje se samo Mačji Kašalj može pohvalit da ga koliko toliko ima. Pa i on piće ne može sebi svaki priuštit...

- Kome se Ćorava Kokoš izjadao?

- Nemam pojma. Ko što rekoh on je bio vuk samotnjak. Nekome je ispričo svoju životnu priču. Ovdje je dovoljno da se otvori sano jedan par ušiju pa da svi na Otoku već drugi dan sve znaju... A možda se Ćorava Kokoš nikom nije direktno izjado. Možda je svoju priču ispričo jednom u snu. Neko je to čuo i to je bilo dovoljno...

- I kakva je njegova priča?

- Pa, Ćorava Kokoš kad je bio mlad na Gaji... Ustvari kad je bio pile i to normalno a ne ćoravo...

Gorila se nadao da će se Klempavi Mravojed nasmijati ovoj dosjetki. Ali ništa od toga.

- Ko što znate on je oćoravio tek ovdje...

- Čuo sam. Nastavi...

- Po toj priči Pile se onda ko i svi mi zaželjelo piletine... No problem je bio u tome što se takva piletina ne može kupit ko obična piletina. Pljuni lovu pa izvoli. Dobar tek!... Ustvari može i to. Zato potoje kurve. Skupe i jeftine... Na žalost jadno Pile nije imalo ni za onu najjeftiniju. Bio sirotinja, osto sirotinja!... Da nevolja bude veća Pile se nije ni zatreskalo u neku kurvicu koja bi se možda i smilovala pa mu dala džaba već u sveticu! A zna se da kod takvih od onih stvari nema ništa dok se ne udaju. A koja bi se za Pile udala! Ne bi ni zadnja kurva!

- Ali on onda nije bio ćorav...

- Točno. Al nije bio ni ljepotan!

- Vreća uvijek nađe zakrpu.

- Točno. Pile je bilo vreća. Al ta mala ni u kom slučaju nije bila zakrpa!...

- Dobro. Što je dalje bilo?

- Ta mala... Ne znam kako joj je bilo ime. Možemo je nazvat Labudica - Gorila pogleda Klempavog Mravojeda kao da traži dopuštenje za taj izraz.

Inspektor samo kimne.

- Labudici - nastavi Gorila - nije ni padalo na pamet da se uda za tamo neko Pile u kučini... Htjeo sam reć Pile ne samo da je bilo ružno već usput i smotano. Bilo i ostalo... Koja bi koka takvo perje poželjela? Nijedna!

- Za koga se onda ta mala udala?

- Ni za kog. Al do toga još nisam došo. Moram prvo ispričat šta je dalje bilo...

- Pričaj.

- Dakle. Pile je dobilo košaru. Čast da bude onaj koji će polizat med pripala je nekom blesanu. Znate već kako se ono kaže. U životu je ko u šahu. Dama ide uz konja... Taj tip je bio prava konjina al zato je izgledo ko pravi pastuh. Jak i glup ko konj! Uz to ždrijebe bogatih konja... Labudici lova nije igrala ulogu. Ona je bila romantična sanjalica. Gledala je ne u džep već u rep! U džep su gledali njezini starci. Sirotinja ko i Piletova mamica i tatica - očerupane kokoši. Pile je bio zadnji Gajanac kome bi je dali. To je njemu i samom bilo jasno. Zato mu nije preostalo ništa drugo neg da gorke suze roni i gleda kako se dotična damica i vranac žvale!... Svako drugi bi na njegovom mjestu digo ruke od ćorava posla. Svako drugi osim u mozak ćoravog Pileta! On do zadnjeg časa nije gubio nadu. Stalno se nado da će Labudica bit njegova. Kad na vrbi rodi grožđe!

- I onda je Pile zaklalo Pastuha?

- Upola ste pogodili, gospodine Inspektore! Upola. Jer nije se oladio samo Pastuh već i ždrebica! Oboje su nađeni priklani. Bio je to njihov zadnji zagrljaj!

- Grozno!

- Nemojte se ljutit, gospon inspektor, al ipak mislim da niste pogodili.

- Misliš da Kokoš nije ubio?

- Tako tvrdi on. Ne znam šta bi onda reko da sam bio tamo. Al znam šta kažem sad. Ćorava Kokoš ne samo da ih nije ubio. Nije on ubio nikog. Taj nije u stanju ni pile priklat!

- Kako znaš kad i sam kažeš da ga ne poznaš. Nikad nisi s njim ovce čuvao!

- Pričate tako, gospon inspektor, jer o njemu ništa ne znate. Dovoljno je da ga čovjek vidi pa da mu bude jasno da su dva i dva četiri. Taj tip nije u stanju ni mrava zgazit!

- Nećeš valjda reći da je svetac?

- Ne znam šta je. Neki vrag sigurno jeste. Nisu to čista posla. Da jesu on bi odavno bio pokojni. Ni ja ni Mačji Kašalj ga nismo mogli ubit. Ne znam kako njega, al mene je od tada prošla volja za ubijanjem!

- A što predstavlja taj nož?

- Mislite na ovaj - Gorila pogleda svoj nož na podu.

- Da, na taj. Ne liči mi na igračku.

- To mi služi da otvaram konzerve.

12. MAČJI KAŠALJ

Kad se Klempavi Mravojed primakao šatoru Mačjeg Kašlja ugleda nekoga kako izlazi. Bio je to Krivootočanin kojega je Inspektor viđao ranije u koloniji, ali mu nije znao ime.

- Ja sam gorila njegove visosti. A ko si ti?

- Inspektor s Gaje. Htio bih razgovarati s tvojim gazdom.

- Sačekaj.

Inspektor ovo začudi. Nikad mu se ovako nešto nije dogodilo. Prošli gorila bi mu se samo uklonio s puta.

Novi gorila se vrati.

- Njegova visost je rekla da možeš uć.

Inspektor uđe.

- Dobar dan - pozdravi ga Mačji Kašalj.

Klempavog Mravojeda Mačji Kašalj nikad ranije nije pozdravljao.

Načisto je poludio!, pomisli Mravojed.

Inspektor ipak odluči da se ovako ljubaznom Mačjem Kašlju ne ispriča. Ali se zato njemu ispričao Mačji Kašalj:

- Jutros sam se loše ponio, gospon inspektor. Nisam vas imo namjeru povrijediti. Kajem se zbog toga. Vi ste samo vršili svoju dužnost. Bili ste u pravu što ste me poprskali vodom.

- Šta je s tobom, Mačji Kašlju? Jesi li poludio?

- Nisam.

- Čuo sam da si oprostio Ćoravoj Kokoši što te slagao.

- Nema smisla da ga više tako zovemo.

- Slažem se.

- Razgovarali ste s mojim bivšim gorilom?

Inspektor u prvi mah htjede reći da nije Gorilu ni vidio. A onda se sjeti kako mu to nitko drugi nije ni mogao reći.

Klempavi Mravojed ispriča ono što je čuo od Gorile.

- Kažite mu - reče Mačji Kašalj - da nema razloga za strah. Našao sam novog gorilu. On je što se mene tiče slobodan. Može radit šta god oće.

Ovo je Klempavog Mravojeda zbunilo. Šutjeli su neko vrijeme. Onda se Inspektor sjeti razloga svog ponovnog dolaska u šator Mačjeg Kašlja. Upita ga:

- Ni ti niti tvoj bivši gorila niste bili u stanju ubiti...

Nije znao kako da nazove čovjeka kojega su nekada nazivali Ćoravom Kokoši. Ali bio je siguran da Mačji Kašalj zna na koga Inspektor misli.

- Ne znam što je bio njegov razlog. Ali mene kao da je prožeo neki neobjašnjiv osjećaj. Il kako da to nazovem...

- Je li ti neki unutrašnji glas naredio da to učiniš?

- Ne, nije to bio nikakav glas. Odjednom sam pomislio kako bi bilo glupo to učiniti. Kako taj čovjek uopće nije loš. Kako je ono što je govorio bila istina. Sjetio sam se kako on uopće nije lažov. U stvari on je najbolji od svih nas. Ne znam zašto su ga uopće i poslali ovamo. On mi ne liči na ubojicu. Ovdje nikad nikoga nije ubio!

- Ali sad je ubio tog stranca.

- To je reko. Nisam u to povjerovo. Ni onda a ne vjerujem ni sad.

- Je li on bio sklon lažima?

- Nikad. I to me onda toliko zbunilo. Ni sad ne mogu povjerovati u to. Ali ako je on to reko onda to mora bit istina.

Inspektor htjede reći Mačjem Kašlju kako nije mogao pronaći dosje čovjeka kojega su nekada zvali Ćoravom Kokoši. On mu ni sada nije znao pravo ime. Zašto je taj dosje uklonjen iz kartoteke? Zar su mislili da je mrtav? Uklanjani su dosjei onih Krivootočana za koje je nepobitno uvrđeno da su mrtvi. Jesu li njihovi dosjei bili spaljivani? To Inspektor nije znao.

Zašto je taj čovjek poslan na Krivi Otok? Je li bila u pitanju greška? Nemoguće. Ne, nema smisla o tome pričati jednom Krivootočaninu. Onda bi i on tvrdio da je greškom dobio kartu bez povratka.

Inspektor izvadi iz svog ranca nekoliko konzervi i pokloni ih Mačjem Kašlju. Ovaj se obradova poklonu. Zahvali.

- Ako nemaš ništa protiv - reče Klempavi Mravojed - bit ću tvoj gost ovaj tjedan. Ustvari mogu li to vrijeme noćiti u tvom šatoru?

- Naravno. Možete ostat koliko god oćete!

- Ne šališ se?

- Zašto bi se šalio?

- Ti kao da nisi onaj stari. Ko da ti je svraka popila mozak!

 

12. NESTANAK

Sva Inspektorova nastojanja da pronađe čovjeka kojeg su nekad zvali Ćoravom Kokoši ostala su bez rezultata. Obišao je cijeli otok. Pješice se otok mogao obići za jedan sat. Ništa. Razgovarao je sa svim Krivootočanima. Nitko mu ništa nije znao reći. Inspektor je očekivao da će mu Krivootočani lagati. Ali prevario se. Jedino što je uspio saznati je to kako se sada zove onaj kojemu je otočno ime nekad bilo Ćorava Kokoš. Sada su ga svi zvali Vidiocem. Samo dan ranije ovo bi natjeralo Klempavog Mravojeda u smijeh. Danas mu više nije bilo do smijeha. Novo ime mu je zvučalo sasvim logično i normalno. Ako se više nešto na ovom otkačenom otoku moglo smatrati i logičnim i normalnim.

Je li Vidioc nekamo otplivao? I da je pokušao kao neki malobrojni Krivootočani ne bi mogao otplivati daleko? Tko bi lud pokušao plivati do obale Gaje udaljene stotinjak milja? Možda u nadi da će naići neki brod? Ali takva vjerojatnoća vrlo je mala. Ako bi takav brod i naišao mogućnost da pokupi nekog Krivootočanina ravna je ništici. Za takav prijestup predviđena je jedna kazna - karta u jednom smjeru za taj isti otok!

Zar je u zemlju propao? Inspektor se naceri kad se sjeti kako mnogi na Gaji cijeli Krivi Otok zovu Gajansko podzemlje.

Klempavi Mravojed je pretražio svaki četvorni metar krivootočkog tla. Našao je jedan otvor tako mali da se kroz njega mogao provući samo jedan čovjek. Znao je dobro što je to. Nije to bio ulaz u neki podzemni hodnik. Ili jeste? Nitko to nije provjerovao. Nitko tko je tamo sišao nije se vratio da bi rekao što je to ustvari i kako je dolje.

Otvor je nalik rudniku. Bio je to rudnik bez rudara. Otok je prije osnivanja kažnjeničke kolonije bio nenastanjen. O nekakvom hodniku ili rudniku koji je izgradila ljudska ruka nema smisla ni govoriti. Znanstvenici su prije osnivanja kolonije Otočić detaljno ispitali. Inspektor je proučio detaljno i kartu i monografiju Otoka. Na karti je otvor ucrtan. U monografiji samo spomenut. Nalik je malom krateru. Ali nikakvo ime mu nije zvanično dato. Krivootočani su ga jednostavno zvali - Jamom.

Ta Jama imala je samo jednu namjenu. U nju su se bacali mrtvi Krivootočani. Ne sahranjivali već jednostavno bacali.

Koliko ih je već bilo dolje? Inspektor nije znao. O tome nitko nije vodio evidenciju. Bi li se mogao utvrditi broj onih čije kosti dolje trunu? Možda, mislio je Inspektor, kad bi se prekopalo po dosjeima u Gaji, kad bi se sastavio spisak Otočana (koji nikad nije bio sastavljen) i usporedio sa spiskom sadašnjih žitelja Gaje (koji još uvijek ne postoji) i usporedio. Razlika između prvog i drugog dala bi traženi broj. Ali koga bi to na Gaji interesiralo? Izgleda nikoga. Ovdje pogotovo. Ali za otkrivanje tog broja postoje izvjesne teškoće. Inspektor dobro zna koje. Još tamo, na Gaji, nije mogao pronaći neke dosjee. Primjerice čovjeka kojega su ovdje nazvali Ćoravom Kokoši odnosno Vidiocem. Čovjeka koji, ako je vjerovati Gorili i Mačjem Kašlju i nije bio ubojica. Na Otok je upućen greškom.

13. JAMA

Klempavi Mravojed je odlučio sići u Jamu. O toj namjeri nikome nije govorio. Pomislio je da će ga smatrati ludim.

Ne, neće, razmišljao je. Ovdje više nikoga ne smatraju ludim. Svi su ovdje normalni. Ili su svi ludi?... Ne, bolje nikome ne govoriti o tome. Ovdje ti nitko ne brani da radiš što hoćeš. Ustvari, ne baš sve. Sad više ne smiješ ubijati, griješiti... Zvanično to nije zabranjeno. Ali griješiti više nikome ne pada na pamet.

Inspektor je od Mačjeg Kašlja zatražio uže kojim će se spustiti u Jamu. Ovaj mu bez riječi dade. Kao što Klempavi Mravojed i nadao Mačji Kašalj ga nije pitao što će mu uže. I bolje.

Klempavi je jedan kraj užeta čvrsto svezao za najbliže drvo. Onda se stao polako spuštati u Jamu. Kad mu je samo glava izvirivala van iz Jame Inspektor zažali što se upustio u ovu, sad je bio uvjeren, ludu pustolovinu. Ovo mu zaista nije trebalo. Ni ovaj samovoljni dolazak na ovaj zaboravljeni otok. Hoće li se ikad ponovno uspeti? Hoće li se ikada vratiti na Gaju?

Onda se dogodilo ono čega se Inspektor i pribojavao. Da će uže pući. Čim ga je uzeo u ruke to mu je palo na pamet. To uže ipak neće moći izdržati njegovu težinu. Ali sad je gotovo. Sve je gotovo. Ima i gorih stvari, pomisli Klempavi Mravojed započevši svoj pad.

14. RAZGOVOR

Dobro došao, čovječe! Čovječe s Gaje! Potomče Zemlje! Daleke Zemlje! Zaboravljene Zemlje!

Tko si ti?

Čovjek. Kao i ti. Čovjek sa Zemlje.

Gdje se nalazi ta Zemlja?

Daleko. Za tebe ona je nepojmljivo daleko. Ne mogu ti objasniti. Ti to ne možeš shvatiti. Zabačena u jednom kutku Univerzuma... Zemlja nastanjena ljudima. Zemljanima... Malo ih je ostalo. Mnogo ih je otišlo. Među njima i oni koji su osnovali ovu planetu. Tvoju planetu.

Gaju?

Prastanovnici ove planete koji su došli sa Zemlje su je nazvali Gaja. Analogno riječi Gea. Gea na grčkom znači Zemlja.

Grčkom?

Jedan od jezika sa Zemlje. Nikad nisi ni čuo za njega a u svom rječniku koristiš prilično grčkih riječi. Toliko toga ste zaboravili! Povijest vam je vrlo siromašana.

I vi ste na Zemlji zaboravili na nas!

Točno. Ali nije kasno da se stvari promijene na bolje i s moje i vaše strane. Ja sam prvi došao sa Zemlje... Prastanovnici Gaje su doputovali na ovu planetu u namjeri da je koloniziraju. Bilo ih je dvadesetak. Koliko ih i sada ima na ovom otoku. Oni su prvo i došli na ovaj otok...

Baš u ovu pustoš?

Slučajno. Došlo je do nekog kvara. Morali su se spustiti tamo gje su se zatekli. Sreća da nisu u more. Ako to možemo nazvati slučajem. Tako je Krivi Otok kolijevka ove civilizacije.

Ali oni ovdje nisu dugo ostali?

Točno. Ubrzo su uvidjeli da se ovdje ne može živjeti. Ustvari ovdje ne postoje nikakvi uvjeti za život. Ni onda kao ni sada. Ustvari sada samo uz pomoć s kontinenta. Njima onda nitko više nije mogao pomoći. Ni Zemlja s kojom zbog ogromne udaljenosti više nije bilo moguće uspostaviti vezu. I da jeste što to vrijedi kada se više ništa sa Zemlje nije moglo poslati. Uostalom oni su i otišli da se više nikada ne vrate.

Kako su ipak došli do kontinenta Gaje?

Popravili su brod. Za to im je trebalo vremena. Izgleda nekoliko godina. Zbog loših uvjeta života troje ih je ovdje i umrlo. Ostali su otputovali na kontinent poželjevši da se više nikada ne vrate u ovaj pakao.

Mnogo kasnije neki potomci su se počeli vraćati...

Da, mada ne svojevoljno. I s ciljem drugih da ovdje zauvijek i ostanu. I ne i stvarajući potomke.

Ja osuđujem ovu koloniju. Mada su ovdje poslani najveći grešnici ipak je nečovječno postupati tako prema njima. Ali zar se mene ikad pitalo?

A tko kaže da su ovdje najveći grešnici? Tko tvrdi da su oni uopće grešnici? A da oni tamo što su ostali to nisu?

Ne znam...

Znam ja. Nisu ovi grešnici. Grešnici su oni tamo.

Moguće...

Ovdje više nema grešnika. Ali ni tamo ih više neće biti.

Što kaniš?

Stvoriti od pakla Raj. Prvo ovdje a onda tamo. Ovdje više nema ubojstava. Oni koji su na to isprva i pomišljali nisu bili više u stanju to učiniti. To mogu meni zahvaliti. Više im to neće ni pasti na pamet. Oaza će se odavde proširiti.

Kako?

Posjedujem za tvoje poimanje nevjerojatne mogućnosti. Vidjet ćeš. Samo čekaj. I uživaj.

Zar si besmrtan?

Nisam besmrtan. Teoretski me se može ubiti. Ali posjedujem moćan sustav obrane.

Onda te ni Ćorava Kokoš, hoću reći, Vidilac nije ubio.

Naravno da nije. On onda nije ni razgovarao sa mnom osobno već s mojom projekcijom. Ali toga nije bio svjestan. Izgledalo je sve tako stvarno.

Je li i Jaje bila obmana?

Jeste. Moj pravi brod izgleda prozaičnije. Jaje je poznati simbol rođenja. Uskrsnuća.

Je li Vidilac bio hipnotiziran?

Ne baš. Riječ je o nečem složenijem. Mislio je da me je ubio.

Znači nije lagao?

Nije.

Ali čemu je trebao onda uobraziti da je ubojica?

Iz dva razloga. Kao prvo on je jedini koji je nevin došao u ovu kažnjeničku koloniju...

Znači nije ubio onog zaručnika i djevojku koju je volio?

Nije. Ubio ga je sin ministra pravosuđa koji je i sam bio zaljubljen u tu djevojku. Ubojstvo su poturili tom jadnom mladiću. Zato njegov dosje nisi mogao naći. Sam ministar je naredio da se dosje uništi. Bojao se da će jednog dana netko početi njuškati.

Zašto si poturio ubojstvo tom jadniku?

Prvi razlog sam ti rekao. Drugi je bio što mi je trebao njegov osjećaj krivice.

Zašto?

Istinski grešnici lako postaju istinski vjernici.

Vjernici? U koga vjeruju?

U Boga.

A bog si ti?

Ti kažeš.

15. BUĐENJE

Klempavi Mravojed se probudio na danjem svjetlu. Sjedio je pokraj Jame. Zurio je u otvor. Uže je još bilo svezano. Povukao ga je.

Izvukao sam kraći kraj!, nasmijao se.

Dobio je odgovore na svoja pitanja. Ipak je imalo smisla lagati na Gaji. Ostajati na Krivom Otoku. Ali ne zbog laži već zbog istine. I to ostati privremeno, a ne zauvijek. Spuštati se u Jamu.

Sad kad je obavio svoj zadatak Inspektor se mogao vratiti. Ali nije imao namjeru podnijeti izvještaj. I zašto bi? Ako se otkrije da je bez razloga ostao na Otoku mogli bi ga kazniti. Izgubio bi posao zbog neovlašćenog korištenja položaja.

I da se sve to ne dogodi otkrivati istinu na Gaji o onom što se dogodilo i događa na Krivom Otoku nema smisla. Kao prvo onaj ministar pravosuđa koji je poslao budućeg vidioca na Krivi Otok još uvijek je ministar. On bi se prvi potrudio da Inspektor na Krivom Otoku ostane zauvijek.

Mogli bi ga proglasiti ludim. To znači da bi prvo ostao bez posla. Onda završiti u ludnici. Ili bi bio prvi kandidat za budući Ludi Otok!

16. OSTANAK

Inspektoru je tjedan na Krivom Otoku protekao bez problema. Prilično dosadno, smatrao je. Ništa se neobično nije dogodilo. Da čovjek ne povjeruje. Nitko nikoga nije ubio. Čak se nitko ni s kim nije ni potukao. Nitko nikome ništa nije ukrao. Nevjerojatno!

O Krivom Otoku na Gaji su pisane knjige. Pisali su ih ljudi koji ovdje nikada nisu bili. Klempavi Mrvojed je bio pročitao samo jednu. Smijao se dok ju je čitao. Stvarnost je bila drugačija. Knjiga je vrvjela opisima ubojstava, tuča, krađa... Stvarnost je bila gora. Da sada čita tu istu knjigu ponovo bi se smijao. Ovaj put stvarnost je bila drugačija. Ovaj put bolja. Mnogo bolja. Inspektor je sumnjao da se bilo koji grad na Gaji može pohvaliti ovakvim redom. A sve je dovedeno u red za jedan tjedan. Da je tamo ovakvo stanje policiju bi trebalo raspustiti. Bila bi jednostavno suvišna. I on se ovdje osjećao suvišnim. Bolje bi bilo da nije ni dolazio. Danas će se vratiti na Gaju i na sve ovo zaboraviti. I na Vidioca i na Mačjeg Kašlja i na Gorilu. I na ono što je vidio u Jami. Neka to ostane samo jedan san.

Otišao je do luke. Pružio je prije toga Mačjem Kašlju ruku u znak pozdrava. Ovaj ne prihvati već reče:

- Pozdravit ćemo se u luci. Ispratit ću vas.

Kad je došao u luku Inspektor ne bez iznenađenja ustanovi da su ga došli ispratiti svi žitelji Krivog Otoka. I obojica gorila. Stari koji je i dalje stanovao u šatoru Vidioca. I novi kojeg je Mačji Kašalj otpustio, ne unajmivši drugog. Samo nije bilo Vidioca.

Šteta, pomislio je Klempavi Mravojed. Bolje bih se osjećao da sam vidio i tu facu. Tad ne bih rekao da sam dolazio uzalud.

Inspektorove oči i oči svih bile su uprte u more. Ali tamo se nije moglo ništa vidjeti.

Zašto kasni?, nervirao se Klempavi. Već je trebao biti ovdje!

Pogledao je na sat. Bilo mu je krivo i zbog toga što zbog njega Krivootočani moraju toliko dugo čekati. Na njihovim pak licima nije primijetio tragove neuroze. Zagledao je sad jednog sad drugog. Žgoljavo Prase, Luda Mazga, Mačji Kašalj... Svaki mu se nasmiješio.

Protekao je cijeli sat, a brod s Gaje nije došao. Inspektora zaboli glava od sunca koje stade sve jače žariti. Još uvijek nenaviknut na pustinjsku klimu Inspektor ju je teško podnosio. Obilno se sve ove dane znojio i pio puno vode. Nitko mu vodu nije uskraćivao.

- Idemo natrag - reče Klempavi Mravojed Mačjem Kašlju. - Kapetan zna gdje sam. Rekao sam mu kad je odlazio. Kad dođe potražit će me.

- Kako vi hoćete - reče Mačji Kašalj.

Inspektor je mislio da će Krivootočani ostati u luci i čekati tjedno sljedovanje. Ali oni se svi vratiše u svoje šatore. Sad mu je bilo jasno da oni nisu došli zbog toga u luku već zbog njega.

Kad se vratio u šator Mačjeg Kašlja Klempavi Mravojed osjeti glad. Ranac koji je bio ponio sa sobom nekad pun konzervi sad je bio prazan. Inspektor zažali što je konzerve davao Mačjem Kašlju. Moglo se dogoditi da brod danas ne dođe. Što će danas jesti?

- Imaš li što za jelo? - upitao je Mačjeg Kašlja.

Ovaj mu dade konzervu, ne jednu od onih koje je dobijao od Inspektora već svoju.

Brod nije došao ni drugi dan.

Što je tome bio razlog?, pitao se Inspektor. Brodolom? Valjda će doći sutra.

Nije bilo bojazni za hranu. Imao ju je njegov domaćin u rezervi. Mačji Kašalj je jeo puno manje nego prije.

Zar je bio na dijeti?, pitao se Klempavi.

Mačji Kašalj ima veliki trbuh. Po tome se i razlikovao od drugih Krivootočana.

Zar je odlučio izjednačiti se s ostalima?, razmišljao je Inspektor.

Ako brod ne dođe ni sljedećeg utorka svi će morati postiti. Hrana neće biti problem već voda. Ovakvu ustajalu Inspektor je morao piti. Ali kad je nestane što će onda. Od gladi nitko ovdje neće skoro umrijeti. Ali od žeđi bi mogao. Što je najčudnije nitko se osim Inspektora zbog toga nije na Krivom Otoku nervirao. Inspektor pomisli kako bi i Otoku trebalo promijeniti ime. Tko bi rekao da su njegovi žitelji ikad nekome bili krivi!

Prošao je još jedan tjedan. Osvanuo je drugi utorak. Nema razloga da brod danas ne dođe, ponavljao je u sebi Inspektor.

Toga utorka Klempavi je u luci čekao sam.

Zašto su ostali ostali u svojim šatorima?, pitao se. Zar su mislili da brod ni ovoga utorka neće doći?

Dva sata je čekao. Uzalud. Onda se vratio u šator Mačjeg Kašlja.

Vlasnika u šatoru nije bilo.

Inspektor je legao i zaspao. Nije bio u tom času sposoban ni za što drugo.

17. IZVOR

Inspektor se probudio. U šatoru ni sada nije bilo nikoga. Pomisli kako je i to bilo čudno. Zaspao je čvrstim snom. Bez pištolja u ruci. I nije spavao na nekom skrovitom mjestu.

Krenuo je bez cilja. Ugledao je jednog Krivootočanina. Viđao ga je prije. Nije mu se mogao sjetiti nadimka.

- Jesi li možda vidio Mačjeg Kašlja? - upita Inspektor.

- Mislite na čovjeka po imenu Zak Nubis?

Inspektorovo pamćenje nije bilo slabo. Znao je imena svih stanovnika ovog otoka. Imena koja su dobili kad su se nastanili ovdje. Prava njihova imena koja su koristili kad su bili na Gaji većina je vjerojatno već zaboravila. Jedino gajansko ime kojeg se Inspektor sjećao bilo je ime Mačjeg Kašlja. S njim je najviše imao prilike kontaktirati. Njegov dosje najpažljivije je pročitao. Prije se taj glavni Krivootočanin zaista zvao Zak Nubis.

- Da, na njega mislim.

- Krenuo je do izvora.

- Kojeg izvora?

- Izvora pitke vode. Tamo sam krenuo i ja.

Inspektor primijeti kanticu u ruci Otočanina. Upita:

- Otkud ovdje izvor?

Čovjek ne odgovori. Valjda ni sam nije znao odgovor. Upita Mravojeda:

- Zar nemaš posudu za vodu?

- Nisam je ponio.

- Uzmi moju. Ja ću se vratiti po drugu.

- Nema potrebe. Vratit ću se kasnije ja. Sada me zanima gdje se izvor nalazi.

- Susjed mi je rekao da je u srcu Otoka.

Krenuše prema središtu.

Tamo se zaista nalazio izvor. Petorica Otočana čekali su u redu jedan iza drugog. Nikome se nije žurilo da prije dođe do vode.

Prvi koji je svoju kanticu napunio vodom kad ugleda Inspektora ponudi ga piti. Inspektor prihvati sa zadovoljstvom. Bio je strahovito žedan.

Kada se napio upita onog što ga je ponudio:

- Zar vas ne čudi ovaj izvor?

- Bez vode se ne može živjeti.

- Ali jučer ga nije bilo na ovom istom mjestu!

- Jesi li jučer bio ovdje?

Inspektor se ne kratko zamisli. Reče:

- Obišao sam cijeli otok. Izvora nije bilo tu.

- Koliko dugo živiš ovdje?

Inspektor htjede reći kako on ovdje ne živi. Da živi na Gaji kamo će se uskoro vratiti. Ovdje je samo privremeno. Kako nije od jučer. Reče:

- Cijeli tjedan.

- Za jedan tjedan nisi puno toga mogao vidjeti.

Klempavi Mravojed pomisli kako je čovjek u pravu. Čovjek? Za Gajance Krivootočani nisu bili ljudi.

Ne, pomisli Klempavi Mravojed. Ako je ovaj lud ja nisam. Ovaj izvor nije jučer bio tu! On nikako nije mogao biti tu!

- Jučer ovdje nije bilo izvora - reče Inspektor.

- Kako ti kažeš, prijatelju.

- Ja nisam tvoj prijatelj!

- Ali mogli bismo biti prijatelji, zar ne?

- Prvo da raščistimo ovu stvar. Ja nisam lud!

- Tko je rekao da si lud?

- Ti me smatraš ludim! Tvrdiš da je oduvijek postojalo ono što se tek danas pojavilo! Ovaj prokleti izvor, siguran sam, nije jučer bio ovdje!

- U redu, nije bio. Danas se pojavio. Što je u tome loše?

- Ne kažem da je to loše. To je odlično. Ali nemoj me praviti budalom!

- Ja te ne pravim budalom.

- Nemoj mi povlađivati što sam inspektor.

Ovaj ništa ne reče.

- Kako se zoveš, prijatelju? - upita ovaj Klempavog Mravojeda.

- Inspektor.

- Zar je to ime?

- Ovdje me zovete Klempavi Mravojed.

- Kako ti je pravo ime?

- Ram Zilton.

- Drago mi je da smo se upoznali, Rame.

Čovjek pruži Ramu ruku. Ovaj prihvati.

Predstavi se:

- Ja sam Mig.

- Drago mi je - reče Ram.

 

18. VIDILAC

Ram pomisli najprije otići ponovo do Zakovog šatora. Na to se ime još nije mogao privići. Ali se predomisli. Nije znao što bi s njim, ako je tamo, mogao pričati.

Sjetio se bivšeg gorile. Dugo ga nije vidio. Što on radi? Je li još uvijek u Vidiočevom šatoru?

Krenuo je u tom pravcu.

U šatoru nije bilo Gorile. Ili kako se već zove.

Čovjeka koji je tamo sada bio Ram nije poznavao. Ali na osnovu opisa drugih se dosjetio tko je tamo. Vlasnik ovog šatora. Onaj koga su sada nazivali Vidiocem.

Kad je Ram ušao Vidilac je šaputao. Nije bio ni svjestan Ramove prisutnosti.

- Ja sam Ram - reče kad je nakon desetak minuta izgubio nadu da će se Vidilac prekinuti moliti.

Vidilac kimne glavom. Onda ustade. Sjedne.

- Sjedni - reče Ramu.

Ram sjedne.

- Razgovarao sam - reče Vidilac. - Dugo sam razgovarao.

Ram htjede postaviti Vidiocu više pitanja. Gdje je bio sve ove dane? Kako to da ga ja svo ovo vrijeme nisam vidio? S kim je razgovarao. S Ramom sigurno nije. U šatoru osim njih dvojice nije bilo nikoga.

Inspektor se dosjeti. Vidioc je razgovarao sa Zemljaninom. Upita Vidioca:

- Kako je izgledao čovjek iz Jajeta koje je palo sa Zemlje?

Ram čovjeka u Jami nije vidio. Samo ga je čuo.

Vidilac se zamisli. Onda odgovori:

- Ne sjećam se.

Inspektor je ovakav odgovor i očekivao. Pretpostavljao je da bi isti odgovor dobio i na pitanje o onom što se događalo ranije. Ali Otočani izgleda nisu izgubili pamćenje. Sjetili su se svojih imena po kojima su bili znani na Gaji. Inspektor je htio saznati Vidiočevo pravo ime. Kad se vrati na Gaju ponovo će potražiti dosje ovoga čovjeka.

- Kako ti je pravo ime? - upita Inspektor Vidioca.

- Nel. Nel Konis.

Klempavi Mravojed htjede postaviti Nelu još neka pitanja. Postavi samo jedno:

- Tvoj vid je sada u redu?

- Kao i uvijek.

Onda se Ram sjeti nečega što je u zadnje vrijeme sasvim smetnuo s uma.

- Jesi li možda sanjao neko ogromno jaje?

Nel se ponovo zamisli.

- Ne mogu se sjetiti što sam sanjao - reče. - Žao mi je.

Ram izađe iz Nelovog šatora. Bez pozdrava.

9. RAJČICA

Trava je preko noći prekrila cijeli otok. S izniklog drveća je mogao brati zrelo voće. U vrtovima je mogao brati povrće. Ram je probao jednu rajčicu. Bila je prava. Ukusna. Najukusnija rajčica koju je ikad jeo.

S njim je rajčicu probao i jedan Krivootočanin. Ram ga prepozna.

- Što kažeš, Luda Mazgo, na ovo?!

- Na koje?

- Oprosti što te ovako oslovljavam. Zaboravio sam tvoje pravo ime.

- To se svakom može dogoditi.

- Ne ljutiš se?

- Ne.

- Tvoj nadimak ne zvuči baš lijepo.

- Ja nemam nadimak. Moje je ime...

- Ali prije su te tako oslovljavali, zar ne?

- Može biti.

- Zar se ne sjećaš?

- Pokušat ću se sjetiti.

- Pokušat ćeš? Zar sad nisi u stanju?

- Žao mi je.

- Nije važno... Sviđa li ti se rajčica?

- Ukusna je.

- Vrlo ukusna?

- Da.

- Nikad nisi jeo bolju?

- Nisam.

- Jeo si samo lošije?

- Možda.

- Ni toga se ne možeš sjetiti?

- Žao mi je.

- Jesi li kad vidio trulu rajčicu?

- Ne znam.

- Zar te nikad nitko nije gađao trulom rajčicom?

- Nije.

- Šteta što ovdje nema trulih rajčica. Morat ću ubrati jednu i ostaviti je da istrune. Onda ću te gađati u glavu... Preciznije rečeno u usta...

- Zašto baš u usta?

- Loše su glumce iz gledališta gađali u usta kad su loše glumili. Da ih začepe... Jesi li ti glumac?

- Nisam. Žao mi je.

- Ja bih rekao da jesi.

- Zaista?

- Ti stalno glumiš... Ali mislim da si dobar glumac. I previše dobar. Samo što ti je redatelj loš. Što nije tvoja krivica. Nisi ga ti birao. Ovo je sve kič režija!

- Doviđenja - reče bivša Luda Mazga i produži svojim putom.

20. UČITELJ

Ram nije bio vegetarijanac. Znao je da nema riba u moru koje ih okružuje. Niti ikakve jestive faune.

Prvog dana postanja ovoga raja dogodilo se nešto neobično. Svi žitelji Otoka okupili su se na jednom mjestu. U središtu. Njih dvanaest, računajući i Rama, okružilo je Učitelja koji je sjedio u hladu velike palme. Bilo je hlada za svih njih trinaest. Taj broj se Ramu nikako nije sviđao. A nije znao zašto. Učitelj je govorio i svi su ga slušali. Naravno i Ram:

- Naš je ovo Raj...

Ovo zaista izgleda kao Raj, pomislio je Ram. A je li zaista Raj?

- Oni imaju...

Oni?, zapita se Ram. Sigurno misli na Gajance.

- Naš je Raj ispunjenje davnih nada...

Zar su se ovome nadali? Rajskom otoku?... Valjda jesu kada tako kaže.

- Njihov je premrežen paucima i škorpionima...

Ram je ovdje od kukaca samo leptire vidio.

- Naše oči su uprte u plavo nebo...

Ram je pogledao prema nebu. Zaista je bilo plavo. Plavije nikad nije ni vidio.

- Njihov je sukob istih koji tvrde da su različiti...

Zar su za njega Gajanci i Otočani dva različita naroda?

- Naš je Raj stalni odgovor na naše molitve...

Zar se oni mole? Ram se nije sjećao kad se posljednji put molio. I kome bi se molio?

- Njihovo isto sunce ishodi na Zapadu, a zahodi na Istoku, mada i Zapadnjaci i Istočnjaci tvrde kako nije isto...

Sad je Ramu bilo jasno na što je Učitelj mislio.

- Nas ovdje potok ne razdvaja već spaja...

Na Otoku je iz izvora potekao potok. Kristalna voda iz njega se kao i iz izvora mogla piti. Na Gaji voda iz potoka i rijeka više nije bila preporučljiva za piće.

- Naš Raj sklonište je cvjetno...

Ovo oni zovu skloništem! Od čega? Od koga?

- Njihov je skup usamljenih kutija...

Šatori su ipak nešto drugo.

- Naš je Raj splet bratskih ruku...

A gdje su sestre?

Njihov je kanaliran interesnim sferama ...

Na Gaji odavno nema ljubavi. Samo račun!

- Naš Raj je mirenje mladosti i starosti...

Ram ponovo promotri sve okupljene. Zaista ih je bilo i mladih i starih.

- Naš je Raj sastanak bez rastanka...

Zar će se ovako svaki dan ovako sastajati i okupljati?

- Naš je Raj mladost što će uvijek kolati našim venama...

Ram je ponovo osmotrio lica svih prisutnih. Sad mu izgledaše mlađi nego prvi put. Dobi želju da vidi svoj odraz u tom potoku. Ali ostade i nadalje slušati.

- Našim Rajem struje zvuci pastirskih frula...

Ovce Ram još nije vidio. Hoće li i njih biti ako ih već nema? Ili je Učitelj mislio na sebe i ovo stado? I na Rama, dakle?

- Njihovim magle caruju...

Zašto sve ovo govori? Da se ne bi vratili na Gaju? Zar bi mogli kad bismo i htjeli?

- Naš Raj je goli poredak...

Rama ne bi začudilo da oni odbace svoju odjeću. Stid ovdje postade nepoznanica. A gola tijela svakidašnja pojava.

- Njihov prekrivena tuga...

Ram zateče samoga sebe kako u sebi ponavlja ove čudne riječi. Znao je da to čine i svi drugi. Nisu otvarali usta ali sve ih je mogao čuti u uzvišenom zboru. Ponavljali su ne samo ove zadnje Učiteljeve riječi već sad i one prethodne unatrag. Od tog ponavljanja stade mu zujati u ušima.

Ram naglo ustade. Promotri sve okupljene. Nitko se ne začudi što je jedini ustao. Nitko ga ne pogleda. Nisu gledali ni Učitelja. Nisu gledali nikoga. Oči su im kao i Učitelju bile zatvorene.

21. PITANJA

Drugoga dana Učitelj je pitao:

- Hoću li biti jedan koji je mnoštvo?

Koga je pitao? Sebe samoga? Ili su to bila pitanja namijenjena svima okolo?

- Jesam li glazba što raduje vaše uši?

Zar Učitelj zna i svirati? Hoće li nakon ovog predavanja uslijediti koncert?

- Vidite li blago neskriveno i svedohvatno?

Zar je ovo i otok s blagom? Ali na što ga potrošiti kad se ovdje sve dobije?

Onda progovori onaj kojeg su nekada zvali Gorilom:

- Put je tvoj po vodi popločan...

Još jedan učitelj? Nije li ovaj jedan dovoljan?

Sljedeći progovori:

- Daj nam još jedan sunčan dan...

A Učitelj pouči:

- Davaj kao što uzimaš...

A onaj naredni u krugu dodade:

- Bdijemo spokojno u bijelim snovima...

A Učitelj reče:

- Poput ptica nebeskih ljubav nas hrani...

Tada je red bio na Rama. Ali on ne reče ništa. Ustade i ode. Umjesto njega govorio je onaj sljedeći. Ram ga više nije čuo.

22. DAVANJE

Dana trećega opet su sjedili u hladu. I Ram je bio s njima.

Prvi se oglasi Učitelj. Reče:

- Danas ću vam govoriti o davanju.

Nakon kratke stanke nastavi:

- Kad sebe dajete, dajte se bez ostatka...

Nakon što je saslušao propovijed Ram se zapita:

"O čemu li će sutra govoriti?"

Ali idućega dana nije došao da to sazna.

23. ŽENE

Idućeg dana brod je ipak stigao. Je li bio utorak ili neki drugi dan?

Ram je mogao samo nagađati. Bio je izgubio orjentaciju za vrijeme.

Brod koji je uplovio u luku nije bio onaj brod koji je dovezao negdašnjeg gajanskog inspektora. Taj brod Ram nikad prije nije bio ni vidio. Niti neki sličan nije prije vidio na Gaji.

Brod je neobično izgledao izvana. Ali još neobičnije iznutra. Njegovu posadu su sačinjavale same žene. Čim ih je vidio kako izlaze Ramu je bilo jasno. Bile su to zatočenice. Bivše zatočenice. I bilo ih je trinaest. Dakle, jedna je bila i za njega.

Ram pomisli da su to osuđenice iz neke ženske kažnjeničke kolonije koja je pandan ovoj muškoj. Na Gaji su odavno kružile priče da osim muškog Krivog Otoka postoji i ženski samo je Vlada to krila. Navodno zato što bi takav postupak prema ženama bio nehuman. Ram je tu pretpostavku odavno odbacio. Takvo nešto teško bi bilo sakriti.

Žene su bile došle iz gajanskog ženskog zatvora.

Ram pažljivo promotri žene.

Najviše mu se svidjela jedna crnokosa.

Zašto?, pitao se.

Možda zato što je njegova žena plava.

Volim li ja svoju ženu?

Ram je morao priznati da ne zna odgovor na ovo pitanje. Morao je priznati da je i ovaj njegov brak kao i prvi bio razočarenje. Bolje da se nije rastao s prvom ženom. Još je s njom imao dvoje djece. Razlog rastave braka je bio neslaganje naravi. Ram je birajući drugu ženu želio da ona bude sasvim drugačija od prve. I bila je. Mlađa i ljepša. Samim tim ne i mnogo drugačija.

Sve su one iste, u zadnje vrijeme Ram je često znao ponavljati u sebi.

Sad mu je za oka zapela ova lijepa crnka.

Ali ona je došla iz zatvora. Što li je zgriješila? Ubila muža? Opljačkala blagajnu neke frizerske radnje? Ili, što je još gore, dospjela u zatvor zbog prostitucije?

Ali zašto bi to bilo najgore? Ram je poznavao čovjeka koji se namjerno oženio dugogodišnjom prostitutkom. Smatrao je da ga ona neće varati. Nakon svega njoj više i nije bilo do preljuba. Možda je bio u pravu.

Ram krene u susret lijepoj crnki. Nasmiješi joj se. Ali ona ga ni ne pogleda.

Gledala ga je jedna smeđokosa.

- Ti si Ram?

- Jesam. Kako znaš?

- Rečeno mi je da ću biti tvoja žena.

- Tko ti je rekao?

- Rečeno mi je u snu. Vidjela sam tvoj lik.

Ram je znao tko joj je rekao. Onaj gore. Ili bolje reći - onaj dolje.

- I što ćemo sada? - upita Ram ženu.

- Idemo živjeti. Kao muž i žena.

- Ali gdje ćemo živjeti? Ja nemam svoj šator. Podstanar sam kod Zaka!

Zak mu priđe hodeći pod ruku s onom lijepom crnkom.

- Hej, Rame više ne možeš stanovati kod mene. Kao što vidiš oženio sam se!

- Čestitam, Zače! A gdje ću ja sada stanovati?

- Kako gdje? Šator do mene je prazan.

- Koji šator?

- Idi pa vidi, susjede!

Otišli su vidjeli. Šator je bio tamo. Ni manji ni veći od Zakovog. Ni ljepši ni ružniji.

24. BRAK

Ram je godinama tvrdio u razgovoru sa svojim prijateljima kako savršeni brak ne postoji. Većina bi se uvijek složila s ovom tvrdnjom. Nisu se slagali novopočeni ženici. Ramu je to bilo shvatljivo. I on sam je nekad bio takav. S takvima se nije htio prepirati. Nije htio s njima ni razgovarati. Upuštao bi se u razgovore s onima koji su se kao i on žalili na svoju ženu.

Ovaj put Ram je bio također novopečeni ženik. Po treći put. Ali i kad se drugi put bio oženio nije bio onako idealistički nastrojen kao prvi put. Znao je da njegov drugi brak također neće biti idealan. Neka bude samo bolji od prvog. Bolje reći podnošljiviji.

Ali od početka se vidjelo da će njegov treći brak biti idealan. Sve je ukazivalo na to. Njegova žena, kojoj je ime Ela, mogla se nazvati savršenom suprugom.

Ram je uspoređivao Elu sa svojom ženom na Gaji. S Niom. Za razliku od Nie Elu je bilo nemoguće naljutiti. Uvijek je bila raspoložena. Uvijek spremna izaći u susret. Uvijek...

Ne Ela nije idealna žena. Ovo uvijek nije mu uvijek odgovaralo. Jednom je u nekom ženskom časopisu pročitao odgovor jedne glumice na pitanje zašto i u pedesetoj izgleda kao da joj je trideset. Odgovorila je:

"Kad mi se raduje, radujem se. Kad mi se ljuti, ljutim se."

Ramu Ela nije branila da se ljuti. Ali kad bi se naljutio želio bi se svađati. Ela to nije htjela. Nije bila u stanju. I to je njemu smetalo. Njena stalna tolerancija. Ona nije bila žena već svetica.

25. ZAMJENA

Ram je krenuo do šatora susjeda Zaka. Tamo je sjedio Zak sa svojom ženom. Smješkali su se. Prvo jedno drugom, a onda i njemu. Ram se namršti.

- Sjedni, Rame - reče mu Zak.

- Htjeo bi s tobom razgovarat, Zače...

- Razgovarajmo.

- Al nasamo.

Zakova žena bez riječi izađe.

- Probudio sam se prije zore... - započe Ram.

- To nije dobro.

- Stao sam razmišljat i nisam mogo ponovo zaspat...

- To nije dobro.

- Ne zanima te o čemu sam razmišljo?

- Ako želiš ispričaj mi.

Ram se malo zamisli. Onda reče:

- Sjetio sam se jedne stare knjige sa starim pričama koju sam čito u stara vremena. Tamo je pisalo o nekom mudracu koji je tvrdio da svaki čovjek treba imat tri žene. Jednu da mu rađa djecu, drugu da radi i treću da s njom razgovara... Šta misliš o tome?

- To nije dobro.

- A ja sam pomislio kako bi bilo dobro kad bi imo tri žene. Uz Elu još dvije... Ona nije za razgovor... Ne znam jel za rađanje, al za seks baš i nije... Zato ću je ostavit za rad... Dakle trebaju mi još dvije. Jedna za ono i druga za razgovor... Ustvari zadovoljio bi se još samo s jednom...

- To je dobro.

- Tebi je dovoljna i jedna?

- Svakako.

- Znači sa svojom ženom možeš razgovarat?

- Svakako.

- Ona ti radi?

- Svakako.

- Doduše ovdje ni nema potrebe za nekim naročitim radom... A oćel ti rađat djecu?

- Svakako.

- Može se dogodit da ne rodi...

- Svakako.

- U tom slučaju je nećeš otjerat?

- Neću.

- Zar je nećeš mijenjat za drugu?

- Neću.

Ram zastade. Pogleda Zaka. Onda nastavi:

- Odlučio sam ipak ostat na jednoj. Nas je ovdje trinest muškaraca i trinest žena. Ne bi bilo pravedno da ja uzimam dvije il tri, a da dvojica il trojica ostanu bez ijedne.

- Svakako.

- Zato sam se ipak odlučio imat samo jednu.

- To je dobro.

- Al ne bi htjeo Elu.

- To nije dobro.

- Ne volim je.

- To nije dobro.

- Znam da nije. Ali šta ja tu mogu. Mogu samo uzet onu koju volim...

Ram zastade. Onda nastavi:

- A volim tvoju ženu...

- To nije dobro.

- Zato ti predlažem da se zamijenimo. Ja tebi Elu, ti meni Itu... Šta kažeš na to?

- Ništa.

- Ne slažeš se?

- Ja bih se i složio, ali ne znam bi li se...

- Ela i Ita sigurno ne bi imale ništa protiv. Iako živim s Elom kratko vrijeme znam je ko staru kantu. Sigurno je i Ita takva. Ovdje su sve one iste!

- Ako su iste zašto bi se mijenjali?

- Ita je moj tip. Čim sam je vidio zavolio sam je. Bila je to ljubav na prvi pogled!

- To nije dobro.

- Dakle, pristaješ li?

- Ako pristaje Ita.

- Pitaj je.

Zak izađe iz šatora. Vrati se s Itom. Upita je:

- Bi li htjela biti Ramova žena?

- Ne mogu.

- Zašto? - upita je Ram.

- Jer sam već Zakova.

26. NEVJERA

Ram se vratio u svoj šator. Tamo ga je čekala Ela. Nasmiješila mu se.

Ram je smrknuto pogleda. Reče:

- Prevario sam te...

Ona se smiješila i dalje.

- Ja te prevario, a ti mrtva ladna!

Nije reagirala.

- Kakva si ti to žena?!

- Zar ti nisam dobra?

- Naravno da nisi. Da jesi ne bi te prevario s drugom!

Ništa nije rekla.

- Ne pitaš s kojom sam te prevario?

- S kojom?

- S tvojom susjedom Itom! Ona mi se odavno sviđa. Jedva sam čeko priliku da je prevrnem!... Jutros sam ugrabio. Kad Zaka nije bilo tamo... Ko zna di je bio... Sigurno sa svojom švalerkom!... Zar ti misliš da ste vi svi ovdje sveci ko što vas onaj ćaknuti Učitelj predstavlja!

Šutjela je.

- Što je Ita bila dobra! Bolja sto puta od tebe! Kako je samo super radila one stvari! Spram tebe je prava profesionalka! Bolja od svih koje sam imo prilike maznut!

Zastao je. Onda nastavio:

- Mislio sam se sa Zakom mijenjat za žene. Al neću... Predomislio sam se. Bolje da i dalje ostanem tobože s tobom pod isti šatorom i usput prevrćem ne samo Itu već i sve druge! Šta kažeš na tu ideju? Genijalno, zar ne?

- Nije.

- I ti možeš radit isto što i ja. Idi od šatora do šatora i nudi svoje usluge. Ja nemam ništa protiv!

- To ne želim.

- Ovdje nema novaca pa da na taj način možeš zaradit. Doprinijet našem kućanstvu... Al mogla bi to radit promjene radi. Sa mnom ti je sigurno već dosadilo...

- Nije.

- Nemoj meni lagat!

- Ne lažem ja već ti.

- Molim?

- Nisi me prevario. Nisi bio s Itom. Sve si to izmislio.

Ram pocrvenje i ušuti. Pomisli kako se od Zemljanina ovdje ništa nije moglo sakriti.

 

27. IZASLANIK

Ram je otišao do Učiteljevog šatora. Učitelj je sjedio u hladu ispred šatora i šaputao.

- Zemljanine - reče Ram. - Ispričavam se što te prekidam u razgovoru s tvojim Izaslanikom. Želim razgovarati s tobom.

- Razgovarajmo - glas je bio Izaslanikov, ali na njegova usta je govorio onaj iz Jame.

- Želim se vratiti. Na Gaju.

- Zašto? Zar ti je ovdje loše?

- Nije. Ali ovo nije moj dom. Moj dom je na Gaji. Tamo me čeka moja prava žena.

- Odisej se zaželio svoje Penelope... Zar misliš da te i sada vjerno čeka?

Ram nije znao ni tko je Odisej niti tko je Penelopa. Reče:

- Nadam se.

- Od tvog dolaska na otok nimfe Kalipso nije prošlo deset godina. Nije prošla niti jedna.

Ramu se činilo je na Otoku mnogo duže.

Tvoja Gajanka ti nije bila vjerna - reče Izaslanik odnosno, njegovo zemaljsko božanstvo.

Znao sam, pomisli Ram u sebi. Nije to izgovorio naglas. Ali bio je siguran da mu njegov istinski sugovornik čita misli. Reče:

- Nije ona jedina na svijetu.

- Zar Ela nije bolja?

- Moram priznati da jeste.

- Želiš li se zaista vratiti?

- Želim.

- Onda idite.

28. POVRATAK

Ram se istog trena našao u sobi za dnevni boravak u svom stanu u gajanskom gradu Diru. Ali pokraj njega nije stajala žena koju se bio nadao da će vidjeti već ona druga. Ela. Sad mu je bilo jasno zašto je Zemljanin rekao "idite". Vratio ih je oboje. Tako je razumio Rama. Ovaj je rekao da je Ela bolja. Eto mu je sad. Uz to da je Ela ostala na Otoku bila bi suvišna. Ženski višak. Zemljanin ju je ionako bio namijenio njemu.

- Tko ste vi? - upita ga Ela.

Ram je začuđeno pogleda. Upita:

- Ja sam Ram. Tvoj muž!

Ona prasne u smijeh:

- Ja nemam muža. A vas prvi put vidim!

Ramu je bilo jasno. Ela je izvan Otoka, izvan Zemljaninovog polja djelovanja, opet bila ona stara. Ona Ela koja je bila zatočenica gajanskog ženskog zatvora. Pitao se zbog čega li je bila uhićena?

Ispričao joj je ukratko o njihovom životu na Otoku.

Nije mogla u to povjerovati:

- Lažeš!

Rama ovo nije iznenadilo. Slegnuo je ramenima.

Vrata se otvoriše. U sobu nahrupiše Ramova supruga Nia i muškarac odjeven kao policijski inspektor s pištoljem u ruci. Ram prepozna bivšeg kolegu Zora. Ali Zor je bio običan policajac.

Unaprijedili su ga, dosjeti se Ram.

- To si ti?! - zgrane se Nia kad prepozna Rama.

- Ko što vidiš - reče Ram.

- Nemoguće! Svi misle da si mrtav!

- Prevarili ste se.

- Ja sam se udala za Zora - priznade Nia.

- Odlično. A ja sam se oženio. Da te upoznam... Ovo je moja žena Ela.

- Ne seri! - odbrusi Ela. - Mi se nikad nismo vjenčali!

- Al živili smo zajedno. Ko Zor i Nia - namigne joj Ram. - Al ona ipak tvrdi da je Zor njen muž!

- Ja tebe danas prvi put vidim!

- Vaše lice mi je poznato - Zor promotri Elu.

- Varate se. Mi se nikad nismo sreli.

- Zar ti nisi pobjegla iz ženskog zatvora?

- Zar na Gaji postoji ženski zatvor?

- Ona je bila u ženskom zatvoru - objasni Ram. - Al odatle nije izašla svojevoljno.

- Nije svojevoljno izašla?! _ - začudi se Zor.

Ram shvati da mu je izletilo. Trebao je lagati. Sad će Zor Elu sigurno vratiti u zatvor. Oćuti se krivim.

- Zatvori više ne rade - obrati se Zor Eli. - Ti se moraš javiti u komandu civilne zaštite.

- Zatvori ne rade? - začudi se Ram. - Zbog čega?

- Zar ne znaš?! Gdje ti živiš?!

- Bio sam na Krivom Otoku.

- Saa mi je jasno. Ali kako si se odande vratio?

- To je duga priča.

- Nitko više ne ide u pravcu Krivog Otoka.

- Zašto?

- Rat je, čovječe! Ratujemo s Lorancima!

Sad je Ramu bilo jasno zašto je brod s Gaje uzalud očekivao. Zašto je proglašen mrtvim. Zašto je zaboravljen i on i cijeli Otok.

Na Gaji je izbio rat. Prvi svjetski rat. Rat između dva naroda - Zedonaca i Loranaca. Zedonci i Loranci su sve do sada živjeli u jednoj državi kojoj je također bilo ime Gaja. Unutar Gaje javile su se obostrane težnje za samostalnim državama. Jedni su optuživali druge da ih pljačkaju. Bila je to stara priča i Ramu dobro poznata. Ali nije vjerovao da će se iz toga izroditi rat. Podjela Gaje na dvije posebne države nije se mogla provesti sporazumom. Na svaku predloženu granicu jedni su tvrdili da su zakinuti.

- I šta sad da radim? - upita Ram Zora.

- Ti više nisi u policiji.

- Nisam u policiji, nisam u braku, nemoj mi reć da nisam ni u svom stanu!

- Pogodio si!

- A ti si prigrabio moje radno, bračno i stanarsko mjesto!

Zor na ovo ne reče ništa.

- I šta mi preporučuješ?

- Nemam ti što preporučivati. Moraš raditi ono što i svi vojno sposobni muškarci. Zadužiti uniformu i sve ostalo i zauzeti svoju poziciju u rovu!

- A ti nisi vojno sposoban?

- Ja sam policajac.

- A ja nisam?

- Nisi. Ali možeš otići u policiju i predati zamolbu. Možda te i vrate. Ako te prime natrag predaj zamolbu za novi stan. Ženu si, kao što vidim, već našao.

- Ko i ti!

- Ja nisam njegova žena! - usprotivi se Ela.

- Ako Rama prime natrag u policiju - Reče Nia - bolje ti je biti policajčeva žena već bolničarka ili nešto još gore!

- Nikad nisam bila ničija žena niti ću ikada biti!

Bila si svačija žena, zaključi Ram.

29. ŠEF

Ram je otišao u zgradu dirske policije. Njegov šef je zagalamio:

- Gdje si dosad?!

Ram je znao kako sada nema smisla lagati. Uostalom već je i Zoru rekao gdje je bio. Oni su sigurno provjerili. Znali su da nije bio otišao k rođaku kako je naveo razlog uzimanja dopusta. Počeo je pričati o Krivom Otoku.

Ali njegovog pretpostavljenog priča nije zanimala. Izderao se na Rama:

- Da nije ratno stanje sad bih te vrlo rado bacio u zatvor! Idi u komandu po oružje pa trkom u rov!

Ramu je prekipilo. Konačno je došao trenutak da se može olakšati. Bio je svjestan da mu pretpostavljeni neće smjeti ništa. Njima još dvije ruke za novu pušku i te kako trebaju. Naravno da bi mu bilo bolje u zatvoru. Tamo bi šansi da umre bile daleko manje!

- A ja bi te, debela mješino, vrlo rado, besplatno zadavio golim rukama! A kad dobijem pušku bolje ti je da mi ne izlaziš na oči!

Šef iznenađeno otvori usta. Ali nije znao što da kaže.

- Odavno te mrzim, slone ćelavi! Dosta si ti mene maltretiro sve ove godine! Ako si mislio da ću plakat što me niste primili natrag, prevario si se! Uvijek sam mrzio ovaj posao ko i tvoju debelu guzicu! Hapsio sam druge, a uvijek želio tebe strpat u ćorku, stara vucibatino!

- Vodite ga u komandu!- naredi šef.

Dva policajca odvukoše Rama u policijski automobil.

Još će me besplatno odvesti do komande, pomisli zadovoljno Ram.

30. VOJNIK

Vojnički Ramovi dani nisu se u osnovi razlikovali jedan od drugog. Linija razgraničenja između dvije zaraćene strane sve to vrijeme ostajala je nepromijenjena. Tekla je uzduž rijeke Nire, najveće rijeke u Gaji. Nakon nekoliko većih bitaka i znatnog gubitka ljudstva s obje strane niti jedna od vojski nije bila spremna za novu ofenzivu.

Zvanično je bilo sklopljeno primirje koje se povremeno kršilo. Ram je bio dva dana u rovu, dva dana slobodan. Plaće nije bilo. Hrana nije bila loša.

Nije ovo ni tako loše, mislio je Ram. Samo da ne bude prave borbe. Da nije rata bio bih na ulici, bez posla. Sigurno bih i gladovao. Još sam se riješio Nie. Baš se Zor usrećio!

Njegove prognoze su se obistinile. Čuo je da je Zor u nastupu ljbomore ubio Niu. Nisu ga strpali u zatvor. Jednostavno je strijeljan.

Za Elu je čuo da se nastavila baviti svojim starim zanatom. Prostitucijom.

Sve vrijeme rata Ram na Otok bijaše zaboravio.

Nije se pitao zašto Zemljanin nije djelovao i na njegov mozak. Zašto i njemu nije kao Ćoravoj Kokoši natovario na vrat tobožnje ubojstvo? Zašto ga je pustio da misli svojom glavom? Da na kraju i ode?

31. GAJA

Brod kojim su prastanovnici Gaje doputovali sa Zemlje na Krivi Otok, a onda na kontinent više nikada nije bio stavljen u pogon. Uništen je iako je bio popravljen. Dvadesetak prvih Gajanaca odlučiše krenuti iz početka. Još na Zemlji mrzili su tehnologiju. Bijaše to povratak prirodi. Drugo djetinjstvo.

Zemljani se nisu brinuli o svojoj planeti. Preokupirani sami sobom zaboraviše na nju.

Gajanci okrenuti leđa svemu zemaljskom. Jer sve što je ostalo na Zemlji proglasiše trulim. Nema povratka na staro. Neka oči budu uprte u novo! U bolje sutra!

Odlučiše iz povijesti izbrisati svako sjećanje na planetu odakle su došli. Riječ Zemlja više nije postojala ni usmeno ni pismeno. Povijest je krenula od ništice.

Pobijedila je težnja da se zaboravi sve zemaljsko.

Shodno tome su ovu planetu kao suprotnost Zemlji nazvali ne Geom već Gajom. Gaia je po starogrčkoj mitologiji božica Zemlje. Ona predstavlja živući i sveti svijet za razliku od one hladne i bezobzirne Geje. Ona je potpuni, sjedinjeni organizam.

Na Gaji je uspostavljeno uređenje koje bi na Zemlji nazvali matrijarhatom.

Sve to je dugi niz godina i funkcioniralo. Proglašena je jednakost i ravnopravnost među Gajancima. Mir. Rata više nikad neće biti. Riječ rat nije zvanično ni postojala u gajanskim medijima.

A rata će ipak biti. I nejednakosti. I neravnopravnosti. Sve isto kao na staroj, zvanično zaboravljenoj Zemlji.

Zemlja bijaše zaboravljena. Sve dok se nije pojavio posljednji žitelj matične planete.

32. POSLIJE RATA

Mir je konačno sklopljen. Loranija i Zedonija su se međusobno priznale. Uvele carinske prijelaze, zasebni novac, policiju...

Ram je ponovo predao molbu za prijem u policiju. Naravno, ne u gradu Diru gdje je i dalje glavni u postaji bio njegov bivši šef.

Njegova molba je odbijena. Uz obrazloženje kako za tim kadrom nije bilo potrebe.

Ustvari je bilo obrnuto. Za policajcima je bila velika potreba. Dosta ih je poginulo tijekom rata. Uopće mnogo muškaraca. Na Gaji žene nisu primali u policiju.

U odbijenicama su se opravdavali pomanjkanjem sredstava i općom poslijeratnom krizom zbog čega nije bilo moguće otvarati nova radna mjesta.

Ustvari pravi razlog je bilo Ramovo porijeklo. Njegov otac je bio Loranijanac, a majka Zedonka. Diplomatski veze Zedonije s Loranijom bile su uspostavljene. Odnosi nazivani dobrosusjedskim. Ali nezvanično mržnja prema Loranijancima je ostala. Ram koji je rođen u Diru, gradu koji je proglašen glavnim u novostvorenoj državi Zedoniji, nikad se nije smatrao Loranijancem. Ali ni Zedoncem. Nazivao je sebe jednostavno - Gajancem. A sad su ga najednom počeli nazivati Loranijancem. I tretirati ga kao građanina drugog reda. Kao takav Ram nije mogao dobiti pristojan posao. Mogao je biti fizički radnik. Ništa mu nije išlo u prilog što je bio zedonski branitelj. Bila mu je dodijeljena socijalna pomoć.

Ram je bio ogorčen. Sjetio se Krivog Otoka.

Bolje da sam ostao tamo! Tamo mi je ipak bilo bolje! Mnogo bolje!

Što li sada tamo rade Učitelj i ostali? Razgovaraju li još pod hladom palme? Sretnih li dana!

Odlučio je otkriti javnosti istinu o Krivom Otoku.

33. KNJIGA

Ram je odlučio napisati knjigu. Iako nije bio vičan peru. Nije imao iskustva u tome. Isprva je pomislio kao bi trebalo taj zadatak povjeriti nekom piscu ili novinaru. Ali se predomislio. Nije poznavao niti jednog. Da nekom od njih ponudi taj posao morao bi ujedno ponuditi i honorar. A u novcu nikad nije toliko oskudijevao kao sada.

Ipak će knjigu napisati sam. Netko drugi bi to uradio bolje. Ali ne bi bilo napisano s više gorčine i uvjerljivosti.

Ram je ponudio rukopis najvećem izdavaču u Diru. Odbijen je bez obrazloženja.

Odbio ga je i drugi izdavač. Ovaj put s obrazloženjem. Rukopis nije za njih zanimljiv!

Oba lista bili su državni. Ram je onda ponudio rukopis jednom privatnom izdavaču. Vlasnik ga je oduševljeno prihvatio!

Kao što se Ram i nadao njegova ispovijest pod naslovom "ZABORAVLJENI OTOK" je senzacionalno odjeknula. U Diru i u cijeloj Zedoniji se danima samo o tome govorilo.

Prvi je javno reagirao nekad gajanski, a sada zedonski ministar pravosuđa. Ram adresu svoga boravišta nije otkrivao. Bojao se da će ga ministar likidirati. Ministar je Rama proglasio lažovom. Nije njegov sin ubio onu jadnu djevojku i njenog zaručnika već Ćorava Kokoš! A nije istina da je njegov dosje uništen! Eno ga u policijskoj arhivi u Diru! Svaki novinar ga može pogledati!

Novinari iskoristiše tu mogućnost. Dosje je zaista bio tamo.

Da, pisao je Ram u najvećim zedonskim novinama. Dosje je sada tamo, što ne znači da je uvijek i bio. Ne nedostaje mu niti jedna stranica. Kao nov je. I previše nov!

Svakom mora biti jasno, tvrdio je Ram, da je taj dosje kukavičje jaje ministra pravosuđa. Beskompromisni glavonja je dao na brzinu sklepati novi dosje! Koliko je bio brzoplet može se svatko uvjeriti ako ime na koricama toga friškog dosjejčića usporedi sa spiskom zatvorenika Krivoga Otoka. Toga imena na spisku neće naći! Ministrić je pravi dosje odavno kremirao ne zapisavši niti ime nevinog zatvorenika. Sad se našao u neobranom grožđu. Bio je toliko glup da ne pronađe ime zatvorenikovo na spisku. Pa i da ga je tražio baš bi ga i našao kad je senilan. Tako je za ovu prigodu naredio svojoj klapi da izmisle drugo ime!

Ram je upozorio Ministra da on ne želi više s njim polemizirati iz dva razloga. Prvi je taj da ima pametnija posla. A to je ponovni odlazak na Otok. Drugi je taj što Ministra smatra nedoraslim protivnikom.

Novinari potražiše spisak. Bio je izvanredno očuvan. I malom djetetu je bilo jasno da je falsificiran.

Ministar podnese ostavku. Mislio je kako je time riješio svoj problem. Nije mu bilo problem naći drugo radno mjesto. Doduše malo manje atraktivno.

Na njegovu žalost pod pritiskom javnosti mjesto u koje će ga smjestiti protiv njegove volje bio je zatvor. Tamo će biti u društvu svoga sina. Doduše sin će ostati znatno duže od oca.

34. POVRATAK

Nakon dužeg vremena brod s Gaje konačno je zaplovio u pravcu Krivog Otoka. Počasni putnik na njemu bio je Ram. Posadu su sačinjavali ugledniji novinari, političari, znanstvenici i policajci. Ram je bio najmanje ugledan od svih njih. Ali trenutno najpoznatiji građanin ne samo Dira i Zedonije već cijele planete Gaje. Morao je priznati da mu ta planetarna popularnost nije godila. Nimalo. Nekad je priželjkivao samo djelić. Sad mu je smetala. Bolje reći bila mu je odvratna.

Srećom će proći i ovo, mislio je Ram. Svako čudo za tri dana!

Od svih njih Ram je bio najnestrpljiviji da stigne na mjesto za kojim je prvi put u životu čeznuo.

U ovom društvu nije mu bilo baš ugodno. Bolje reći svi su ga ostali na brodu nervirali. Nervirali su ga stalnim zapitkivanjima. Čuđenju nakon dobijenih odgovora.

Kreteni!, psovao je Ram u sebi dok je s njima jeo preko volje kavijar i pio šampnjac. Nitko od njih nije zaslužio ni primirisati Otok! Oni što su tamo bili otpremljeni anđeli su spram ovih govnara!

Ramu nikad putovanje do Otoka nije toliko dugo trajalo.

Ja ću ostati, a ovi guzičari će se vratiti, nadao se Ram. Nesretan im povratak na Gaju! Utopili se dabogda!

35. DOLAZAK

Konačno su stigli. Ram je buljio u Otok koji je bio sve bliži i bliži. Buljio je gluh i slijep za svu tu gamad oko sebe. Samo je njihov smrad vrlo dobro osjećao.

Brod pristade u onu istu luku.

Sad će se pojaviti Ćorava Kokoš ili netko drugi od perača, uvijek bi pomislio Ram kad god bi brod s konzervama i vodom pristajao uz obalu Krivoga Otoka.

Ali sada, znao je Ram, neće se nitko od perača pojaviti. Davno su oni prestali raditi taj posao. I ne samo taj. Oni više ne rade ništa. Dembelani na otoku samo uživaju! Blago njima!

Ali u luci nije bilo nikoga.

Ne znaju da dolazimo, dosjeti se Ram. Imaju oni svoj program. Zabavljeni su molitvama pod palmom. Ili vode ljubav sa svojim ženama?

Ram se dosjeti kako je posljednja žena s kojom je vodio ljubav bila Ela. I to upravo ovdje. Nije ona bila onako loša ljubavnica kako je tvrdio onda svom susjedu Zaku. Bila je izvrsna. Bolja od Nie. Mnogo bolja. Bolja od svih žena koje je imao.

Ramu su se neke dame na brodu tijekom putovanja nudile. Ali ostao je mrtav hladan na njihova udvaranja.

U luci nije bilo nikoga.

Ram pojuri da prvi zakorači na pješčanu obalu. Ostali ga propustiše. Nitko se tome nije usprotivio. Smatrali su da on koji je ustvari i otkrio ovaj otok ima na to prvo. Da ponovo prvi zakorači. Da ponovo načini taj mali za jednog Gajanca, a ipak tako veliki korak za cijelu Gaju.

Ram je potrčao prema središtu Otoka. Htio je dozivati Elu. Ali sjetio se da ona više nije ovdje. Da nije ni na brodu.

Da dozove Itu? Neće zbog Zaka.

Da dozove Učitelja? To bi bilo kao i dozivati Zemljanina. Ne, neće.

Dozvat će onoga koji mu je ovdje bio najbolji prijatelj. Onoga koji je i ostao njegov najbolji prijatelj. Zaka!

- Zače!, dozivao je zadihani Ram.- Zače!... To sam ja! Tvoj prijatelj!... Ram!

Nitko se nije odazivao.

Zak nije čovjek koji bi vikao, dosjeti se Ram.

Ram je jurio. Tek sada je primijetio. Pod njegovim nogama nije bila trava već - pijesak!

Zastao je. Otvorenih usta promatrao svoje tragove. Svuda oko njega pijesak. Pijesak i samo pijesak!

Gdje je drveće? Ono s kojeg je brao južno voće?

Nema! Ni krošnji ni hlada!

Pojurio je do izvora.

Došao je samo do mjesta gdje je nekad bio izvor.

Pijesak!

Gdje su vrtovi? Rajski vrtovi?

Nema. Čak ni trulih rajčica!

Gdje su šatori?

Njih je našao. Bolje reći njihove ostatke. Tralje.

I još nešto...

Kosturi. Svi njihovi kosturi!

Ram se baci u pijesak. Zarida. On koji ne pamti kad je posljednji put plakao.

Došao je na onaj isti Krivi Otok! Pustinjski otok!

Ne, nije bio isti. Više na njemu nije bilo života!

Sad je mrtav. Mrtviji no što je ikad bio. Veća pustinja no što je ikad bila!

Novinari zatekoše Rama u pijesku. I dalje je plakao.

Što se dogodilo?, upita ga prvi.

- Nosi se! - s mukom prozbori Ram. - I ti i svi ostali Gajanci!

36. SVRŠETAK KNJIGE

Kad budu gajanski znanstvenici, ti šugavi mravojedi, pronjuškali po Otoku uzduž i poprijeko Ram će moći dopuniti knjigu "ZABORAVLJENI OTOK". Ili napisati drugu. Naslov bi joj mogao biti "POVRATAK NA ZABORAVLJENI OTOK". Ili "PROPAST RAJSKOG OTOKA".

Ali Ram je znao da knjigu neće završiti. Odnosno napisati novu.

Neka to napiše netko drugi. On za to više nema snage.

Ali i prije no što znanstvenici podnesu svoja dosadne izvještaje Ram bi knjigu mogao dopisati ili novu napisati. On zna što se dogodilo.

Zemljanin nije svoju misiju nastavio na Gaji. Niti će je nastaviti. On je otišao s Otoka. S Gaje.

Ustvari Zemljanin je, vjerojatno, svoju misiju nastavio. Ali negdje drugdje. Na nekoj drugoj planeti. Na još jednoj planeti koja je na Zemlju zaboravila. Ako se jednom vrati na Zemlju Zemljanin će podnijeti izveštaj. Podsjetiti ostale Zemljane na Gaju i druge planete.

Ram se sjetio jedne stare priče kojoj je naslov, ako se ne vara "Rajotvorac ". U njoj je bilo riječ o starcu koji je došao u neku pustinjsku zemlju. Tamo je stvorio oazu. U nju su se doselili ljudi. Stali su se svađati oko toga hoće li starca proglasiti svojim vođom ili neće. Neki su bilo za, neki protiv.

Kad su oni za ipak nadjačali otišli su pred starca i rekli mu što su odlučili.

- Odlazim - reče starac.

- Zašto?

- Ne sviđa mi se ovo.

- Što?

- Ne sviđa mi se šum vode koja teče iz česme!

Možda se ni Zemljaninu, nagađao je Ram, nije svidjelo njegovo djelo na Otoku pa je odlučio otići na drugu planetu i tamo ispraviti grešku. Načiniti svoje remek djelo!

Zemljanin je ostavio jadne Otočane. Osudio ih na propast. Bez njega ovaj raj je ponovo postao pakao. Je li mogao naslututi što će se dogoditi? Ako jeste zašto je to učinio? Zar ga sada ne peče savjest?

Bit će da je Zemljanin očekivao da ovdje više neće biti potreban. Da će sve dalje ići svojim tokom. On je zasijao sjeme. Neka ono što je niklo dalje raste. Kad dođe brod s Gaje bit će zadivljen Rajem koji ovdje vidi. Pozitivna rajska energija će se proširiti na kontinent. Na cijelu planetu.

To se moglo dogoditi. Da nije na kontinentu izbio rat. Tamo je vrijeme bilo stalo. Na sve drugo je zaboravljeno. I na Otok. Bez pupčane vrpce na Otoku se nije moglo živjeti. Bilo da je pupčanu vrpcu sačinio Zemljanin ili Gajanci. Otok je bez nje morao propasti.

Zemljanin više ne misli na Gaju. Sigurno je već zaboravio na tu zabačenu planetu!

Ram je mogao pretpostaviti što se u međuvremenu na Otoku dogodilo. Izvor je prestao teći. Bilje prestalo davati plodove. Osušilo se.

Na Otoku se pojavio kanibalizam. Tko je posljednji ostao pojeden? Mačji Kašalj? Ili neki drugi otočki glavonja? To sigurno nije bio Ćorava Kokoš.

Jer oni su nakon odlaska Zemljanina ponovo bili ono što su bili prije. Ratoborni Krivootočani. Mirotvorac je mogao biti samo Ćorava Kokoš. I bez Zemljanina on je jedini mogao ostati - Nel.

Ram još jače zarida kad se sjeti da je pojedena i Ita. Možda ju je pojeo upravo njen muž? Mačji Kašalj!

Ali to je bilo bolje za nju. Prije toga je ubijena. Nije se dugo patila. Najgore je prošao posljednji Otočanin. On je bio osuđen da umre od gladi i žeđi.

Ram se dosjeti kako je odlaskom s Otoka izbjegao ovakav kraj. Sjetio se jedne misli. Glasila je otprilike ovako:

Vi idete u život, ja u smrt. A tko ide u susret boljoj sudbini to znaju jedino bogovi. Ili Bog?

Ram je znao da ovo nigdje prije nije čuo. Nije pročitao. Ostalo je zapisano u genima. Naslijeđeno od predaka s planete Zemlje. Majke Zemlje. Toliko dugo zaboravljene Zemlje.

 

Osijek, 22. 4. 1997., Dana planete Zemlje

 

 

Bilješka i piscu

Žarko Milenić je rođen 1961. godine u Brčkom.

Objavio knjige:

VRIJEME VELIKOG POSTA, pjesme, Brčko, 1987.

NEZAVRŠENE PRIČE, proza, Sarajevo, 1988.

POJELA IH KIŠA, roman, Zagreb, 1995.

PRELUDIJ, roman, Zagreb, 1997.

 

Objavio drame:

AUT CEZAR, Plima br. 2, Zagreb, 1993.

PADOBRANCI, Plima br. 5, 1994.

TO JE PROPAST TVOJA, Književna Rijeka br.4, 1996. (nagrada Dramskog studija slijepih iz Zagreba)

 

Izvedene drame:

NA VRHU IGLE (zajedno sa Zdravko Odorčićem), Kazalište "Maska", Osijek, 1998.

Objavljuje i književne kritike u listovima i časopisima te u radio emisijama. Prikaze SF knjiga objavljivao u "Dometima", "Hrvatskoj reviji", "Hrvatskom slovu", "Književnoj Rijeci", "Rivalu" i "Via Galactici".

SF priče objavljivao u "Siriusu", "Galaksiji", "Zabavniku Jutarnjeg lista" i "Via Galactici". Uvršten u zbornike SF priča "Zagreb 2014" (Zagreb, 1998) i "Krhotine svjetova" (Zagreb, 1999)

 


Copyright ©2000 by SF-BAY. Sva prava zadržana. All rights reserved. You are free to read this document online and make links to it. Copying or duplication of this document is not allowed.